03 Aug Je li sigurnost u izvanjsko iluzija
Kada spomenemo riječ sigurnost, vrlo često je to vezano za stalni posao. Ili recimo brak.
Pa tako ljudi jako često kažu ipak si sigurniji kada imaš stalni posao. Ili lakše je ako imaš partnera, siguran si.
Nema ništa loše u tome. Ljudi traže sigurnost. U skupini, u poznatome. Ipak…. možda ste voljni razmisliti o sigurnosti i o tome koliko je sigurnost zapravo varljiva?
Samo da vam objasnim…. što to ja točno mislim kada kažem da je sigurnost iluzija.
Zato što činjenica da je netko s vama postopisao ugovor o stalnom radnom odnosu nije jednaka onome što piše u tom ugovoru. Niti je jednaka onome što se u ljudskim životima događa.
Ako uzmete ono što piše u ugovoru, svi oni ugovori koje sam ja vidjela u sebi imaju članak koji kaže da si poslodavac zadržava pravo da otkaže vaš ugovor ako odbijete napraviti nešto što vam je dao da napravite. Koliko god vam to zvučalo retorički, glupo, bezveze, ipak je tu.
Idemo dalje…. ugovor nigdje ne garantira da poslodavac neće sutra bankrotirati. Ugovor nigdje ne garantira da vaše radno mjesto sutra neće postati nepotrebno. Ugovor nigdje ne garantira da će poslodavac poživjeti do vaše penzije. Ugovor nigdje ne garantira da će sve okolnosti koje su postojale u trenutku kada ste potprisali ugovor ostati jednake i u trenutku kada vi budete odlazili u penziju.
Ugovor nigdje ne garantira da ćete vi htjeti raditi kod tog poslodavca sve do svoje penzije.
Isto tako nigdje ne garantira da ćete poživjeti do penzije.
Ili uzmimo brak! Sve je divno na početku, leptirići su tu, kažemo u dobru i zlu brinut ćemo jedni o drugima. Onda se počne događati život. Dođu djeca, onaj posao koji gore spominjem, obaveze se utrostručuju. Više nema leptirića. Nitko ne garantira da će sve trajati “do kraja života”. Partner nas ne vidi. Ne osjećamo se podržani. Znam mnoge obitelji kje su se raspale kada je neki član obitelji obolio od neke teže bolesti. Znate i vi.
Postoje brakovi koji su stabilni, dobri i gdje se oba partnera i njihova djeca ako ih ima osjećaju sigurno. Ipak…. puno te zajedničke sigurnosti proizlazi iz sigurnosti koju osjeća i njeguje svaka strana unutar sebe. Jedino je to sigurno. Da se na sebe uvijek možemo osloniti, da smo sa sobom i u sebe sigurni (provjerite kako vam rezonira ova rečenica). iz toga proizlazi sigurnost u nekoj zajednici. I čak i ako nam u nekom trenutku tu sigurnost ne pruži taj partner….. opet smo sigurni. U sebe. Sve polazi od nas.
Huh… oprostite mi. Znam da ovo možda zvuči nepotrebno. Ružno. Ništa ne predviđam. Sjetite se, ja vjerujem da je sigurnost zapravo iluzija :-)…. ali stvarno…. da li nam itko išta može garantirati?
U bilo kojem trenutku. Možda i može. Ali koliko je realno očekivati ispunjenje garancije.
Stotine stvari se mogu dogoditi u jednom danu. I događaju se. I zapravo ne znamo što nam bilo koji sljedeći trenutak donosi. Ne znamo ni da li ćemo imati sljedeći trenutak.
Znam, zvuči ludo. Ipak, naša sposobnost da iskoristimo vlastite resurse u svakom trenutku, a pogotovo u onim teškim – kada nemamo stalni posao? kada nismo u braku ili nekoj vezi? – je ono što donosi sigurnost. Da ćemo preživjeti. I snaći se.
Ali u to čvrsto vjerujem. A vi?
Barem promislite. Što vam je do sada značila sigurnost. Što ste pripisivali pojmu sigurnosti. Da li vas je iznevjerilo?
blogpost by Darinka
Foto by NoName_13