06 May Čitaju li drugi vaše misli?
Znam da sam i sama dok sam bila puno mlađa i neiskusnija, ono životno neiskusnija, čvrsto vjerovala da drugi mogu čitati moje misli. Možda sam ustvari više vjerovala da drugi moraju znati ono što znam ja, da se drugi moraju ponašati ljudski i imati nekog kućnog odgoja. Ne u smisli da sam ja u pravu, nego da imamo iste vrijednosti. Pa da onda, naravno, znaju što reći i kako se ponašati! Ha, ha….. pomalo luckasto sada to znam.
Jer drugi…. prvo, imaju svoje brige i probleme, a drugo…… uistinu ne mogu čitati misli.
Pa, ako recimo želimo muža koji će kad dođe s posla prepoznati da se želimo maziti, pa će nam prići, zgrabiti nas strastveno poljubiti i odvesti u spavaću sobu, možda nam je sigurnije pronaći muža koji to ima u sebi. Jer nemaju to svi! Umjesto da očekujemo da on zna, vidi, zaključi, konačno to učini, a on u svojim problemima i u svojim mislima, i što je najzanimljivije, uopće nije taj tip. Ne iskazuje svoju naklonost ni javno, ni rado, ni izvan spavaće sobe i unutar nekih okvira.
No, da se vratim na temu. Mogu li drugi čitati naše misli? Osim što telepatija postoji i stvarna je čak i ako u nju ne vjerujete – moguće je da nam netko čita misli. Ali za to su potrebni neki preduvjeti. Zadnji koji nam je kod telepatije potreban je onaj koji ljudi rasprostranjeno vjeruju da je potreban – da nekoga dobro poznajemo.
Ne. To uopće nije potrebno za telepatiju. Za telepatiju se potrebno moći povezati sa nekim na nekim višim razinama.
A ja ovdje mislim na ono neko čitanje misli koje ljudi obično izjednačavaju sa – pa dobro se poznajemo, morao bi ili morala bi znati što sad trebam, očekujem ili slično. No prava je istina da svi mi reagiramo, odnosno činimo stvari i izgovaramo riječi koje proizlaze iz naših vjerovanja i unutarnjeg svijeta i vrlo često imaju malo veze sa onim što su drugi ljudi učinili ili rekli.
Evo vam jednog primjera: Moja draga teta Ruža je bila na umoru, i ja sam sa njezinim sinom (inače smo prilično povezani) bila u posjetu u bolnici. Kada je došla sestra presvući je mi smo izašli iz sobe u hodnik. I oboje smo u tom trenutku spoznali da će ona umrijeti, pa me bratić gledao očiju punih suza i ja sam mu spontano prišla i čvrsto ga zagrlila. Nešto smo i mrmljali, razgovarali, ali nakon minutu dvije bratić me pitao kako sam znala da mu upravo sada treba zagrljaj. Prava je istina da nisam imala pojma. Tj. nisam ništa znala. Samo sam postupila po svom vlastitom nagonu jer taj je zagrljaj, koliko god sam ja u njemu bila ona koja tješi, trebao i meni. Ne samo mom bratiću. Je li me mogao zatražiti taj zagrljaj? Jest. Mogao je, ali to ne bi bilo isto.
Isto tako, mi ne možemo čitati tuđe misli. Često čujem od ljudi, ja njega jako dobro poznajem i točno znam što misli i osjeća. Uz svo dužno poštovanje da je uistinu moguće nekoga dobro poznavati, sama činjenica da s nekim živomo pod istim krovom ili sa nekim provodimo puno vremena, nikako ne znači da hodamo njegovim cipelama (ili njezinim). Ne hodamo u ničijim cipelama nego u svojima. I naša pretpostavka nečijih misli i emocija je samo pretpostavka. Nemojte to previše uzimati srcu i ljutiti se na mene kada to kažem. Razmislite, možete li znati koliko recimo nekoga boli glava? Možete li znati koliko je netko sada tužan i plače za upravo umrlim članom obitelji? Vidite tugu, vidite bol, ali ne znate sve razmjere. I to je u redu.
Zato, ako stvarno želite da netko učini nešto što bi vama sada odgovaralo, morat ćete to jasno i glasno i izreći. No, pripremite se da taj netko neće htjeti (ili moći) poslušati i uslišiti vašu želju.
Da li to znači da trebate prestati tražiti i pitati? Ili da trebate prestati tražiti ili pitati nakon što ste prvi put odbijeni?
Ne!! Nikako ne. Pozivam vas da uvijek čvrsto zastupate svoje želje poduprte sa vašim emocijama i mislima uvažavajući slobodnu volju svoju a i drugih. Samo razgovarajući i jasno artikulirajući svoje misli i emocije možemo biti stvarno slobodni od težine koju donosi pretpostavljanje ili neosnovano očekivanje.
Od sebe i od drugih jednako.
Život postaje prozračan i lak. Vi to možete! Samo se trebate odlučiti.
blogpost by Darinka
Foto by Peggy_Marco
NAPOMENA: Isti sadržaj istovremeno objavljen na mojim ostalim web stranicama i kanalima