27 Sep Očekujemo li…..
Ah, ta očekivanja….
U svemu.
Da se nešto ostvari kako i kada mi hoćemo.
Da se netko ponaša kako mi želimo.
Da nas netko voli kako mi želimo.
Da se netko izražava kako mi mislimo da treba.
Da nam netko uzvraća istom mjerom.
Da o ovome ili onome misli isto što i mi.
Da nas nazove jer je red.
Da čuva djecu kako mi čuvamo djecu.
Da pere pod kako mi peremo pod.
Da kuha ručak kako ga mi kuhamo.
Da se trudi kako se mi trudimo.
Štogod.
Reći ćete, ali ja ništa od nikoga ne očekujem!! Ljudi mogu raditi što žele.
Znam. I sama nekad tako mislim. Ipak…
Nije lako vidjeti da očekujemo. Očekivanje je prava lisica! Sakrije se i preobuče u nešto drugo da nismo ni svjesni da nas je opet prevarilo.
Ali nema razloga da se ljutite na sebe ili da se nazivate ružnim riječima. Budite si dobri i strpljivi. Ako ste krenuli putem promjene, onda je prvi korak da osvijestite da nešto treba mijenjati. A prije nego krenete na to putovanje, trebate znati da ćete se na tom putovanju puno puta naći u situaciji da “opet” očekujete iako ste se toliko trudili da to očekivanje izbacite iz svog života.
Svi smo mi samo ljudi. I ljudima se svašta događa. I kada najviše truda ulažemo. Neka. Ljudski je. Valja to i prihvatiti. Nitko nije savršen. Ne treba ni biti.
Zašto se uopće treba odreći očekivanja?
I što to znači?
Kada nešto očekujemo od nekoga ili od nečega, uskratili smo si iskustvo koje bismo doživjeli da se nismo ograničili prethodno postavljenim očekivanjem.
Kada se živciramo oko nečijeg ponašanja izgubimo iz vida da taj čovjek ulaže trud i čini najbolje što može iz svojih okolnosti i perspektive.
Kada smo povrijeđeni jer nas netko nije nazvao i ispričao nam se za “ono jučer”, propustimo osvijestiti da nismo dali do znanja da je “ono jučer” bilo nešto što nas je uopće moglo povrijediti.
To vam je kao da na primjer od svemira zatražite izobilje i ljuti ste kada vam svemir pošalje blizance.
Ili kada kažete svemiru, ja želim izobilje, ali na svoj način. I svojim vremenom i mjestom.
Ja bih da mi svemir pošalje puno para, a svemir vam pošalje pismo da ste naslijedili prekrasnu kuću na Siciliji. I vi ste ljuti jer su vam trebale pare da vratite dug na tekućem računu.
Ha! Vidite a što mislim!
Kada se oslobodimo očekivanja počnemo prihvaćati stvari onakvima kakve one jesu. I ljude oko nas. I situacije. Sve bude puno življe. Mirniji smo. Sretniji. Ispunjeniji.
U ravnoteži smo. Sposobni smo vidjeti ljepotu oko nas. Cijeniti druge. I život koji nam je dan.
Sigurna sam da ga ne želite provesti u ljutnji i zamjeranju. Sebi ili bilo kome drugome.
Dobar vam dan!
blogpost by Darinka
Foto by chloe-amaya