21 Dec Važnost slušanja za kvalitetnu komunikaciju
Ja sam odrasla u obitelji u kojoj su majka i otac komunicirali na različite načine. Dok sam bila mlađa bilo mi je teško odlučiti se koji je način bolji.
Danas znam da je jedan način bio bolji nego drugi, ali da, ipak, ni jedan ni drugi način nisu bili načini na koji ja želim komunicirati danas.
Štoviše dok sam bila mlađa i dok sam živjela sa roditeljima i bratom i sestrom, često sam ušutkivana, često su mi govorili nemoj se derati, uglavnom, vrlo dugo sam imala kompleks vezan za svoj govor i glas. Bila sam preglasna i govorila sam nepotrebno narušavajući prividan mir.
Danas znam da ništa od toga nije istina. Danas znam da moj glas nije preglasan, danas znam da moje riječi ne sadrže u sebi uvrede.
Spoznala sam to na svom duhovnom putu, izvlačeći na svjetlo dana traume koje su kod mene uzrokovale takva vjerovanja kakva sam imala. Sve do sada.
Susrećem jako puno ljudi koji nisu naučili vještinu razgovaranja. Tako većina nas sluša da bi odgovorila i sluša da bi ispričala svoju priču. Većina nas ne sluša da bi razumjela i da bi dopustila drugoj strani da ispriča svoju priču.
Jer do sada većina nas nije bila u prilici da ispriča svoju priču. Zato ni drugima ne dopuštamo tu mogućnost.
Ali, postoji način i mogućnost da stvarno naučimo slušati. Imamo u sebi tu sposobnost. Da bismo naučili potrebno je prije napraviti pregled unutarnjeg svijeta. Svog vlastitog. Krenuti u potragu za traumom ili traumama koje su nas navele da donesemo neke odluke koje su nam, tako smo vjerovali i to je sigruno bilo tako, pomogle da opstanemo. Vjerovanja vezana za te odluke kako se treba ponašati ovako ili onako i kako da bismo bili prihvaćeni, voljeni, da bismo preživjeli moramo biti nevidljivi. Ili moramo sebe dokazivati svojim postignućima.
Ništa od toga ne trebamo. Ni biti nevidljivi, niti se moramo dokazivati postignućima. Dovoljni smo takvi kakvi stvarno jesmo. I nismo svoja postignuća.
Naučite slušati za kvalitetnu komunikaciju. Onda ćete i vi pronaći sugovornika koji će vas moći, znati i htjeti slušati i kojemu ćete moći reći sve što do sada niste nikome.
Isplati se!!
Zato je potrebno pratiti sugovornikove riječi i suszdržati se od toga da tim riječima dodijelimo neko značenje ili emociju. Suzdržati se od osobnog shvaćanja onog što sugovornik kaže. Ponekad to nije jednostavno. Ali probajte pronaći u sebi snage da to prepoznate, da kažete, čuj, ovo nema veze s tobom, ali tvoje riječi su u meni probudile bijes, otpor, tugu, nelagodu, štogod; daj mi 10minuta da prohodam i da se riješim tih osjećaja, vratit ću se i možemo nastaviti razgovor.
Veeeeeliku većinu puta, kada nam netko govori nešto što ga muči, to čini ne da bi od nas čuo savjete, razloge, analizu. To čini zato da bismo ga ČULI i VIDJELI.
Isto je i sa nama
Nije jednostavno. Ali je lako! I dajte sebi vremena. Budite prema sebi dobri i strpljivi kao što ste dobri i strpljivi prema nekome tko nešto prvi put radi, uglavnom prema drugima. Upotrijebite prema sebi suosjećanje koje imate u sebi (uglavnom) za druge.
I pripremite se za čuda koja se događaju na vaše oči u vašim životima!
blogpost by Darinka
foto by StockSnap