29 Dec Disanje
Nekako mi se čini da je došlo vrijeme da ponovno napišem neki tekst sa temom disanja, pa evo ga gdje curi iz mojih pristiju koji brzo jure preko tipkovnice da mi nešto ne promakne i da ne zaboravim napisati ono što mi je već nekoliko dana u glavi.
Naime, često mi dolaze klijenti, a vidim to i nasumično kod ljudi koje susrećem u svom životu, i kod sebe naravski u nekim situacijama, koji ili žele povećati kapacitet pluća, ili jednostavno žele probati neke nove tehnike disanja. Možda se pitaju da li im disanje može pomoći kod nekih izazova vezanih za fizičko, emotivno i mentalno zdravlje.
I uistinu – može!
Iako srećom disanje dolazi iz autonomnog živčanog sustava, drugim riječima je izvan naše volje, ipak, možemo unijeti svijest u disanje, poboljšati unos kisika, ali i opskrbljenost tkiva kisikom, povećati kapacitet pluća, smiriti se, ugrijati se, ohladiti se i riješiti mnoge zdravstvene probleme.
Možda neki od vas još niste stigli proučiti detaljno anatomiju i fiziologiju (možda niste imali ni potrebu većina vas), ali evo da vas na početku podsjetim na jedan vrlo važan živac u ljudskom tijelu koji se zove putujući živac ili vagus živac. Njegova je primarna uloga samoregulacija. Jedini je koji nije paran. Izlazi iz baze mozga i vrlo je razgranat, pa prolazi u ždrijelo, usnu šupljinu, trbušnu šupljinu, zatim sadrži vlakna za mišiće grkljana, senzorna vlakna za sluznicu jezika, parasimpatička vlakna za srce, glatko mišićje i žlijezde u jednjaku, dušniku, dušnicama, želudcu, crijevima, zdjeličnim organima, te senzitivna vlakna za sluznice zdjeličnih organa. Kao što vidite njegova je uloga golema i djelovanjem na vagus živac, u stanju smo svjesno djelovati na sve dijelove tijela i funkcije koje vagus inervira odnosno potiče/obavlja.
Eh, sad, kakve veze ima vagus živac u disanje? S obzirom na to kuda se on prostire i kako je razgranat – prsni koš, trbušna šupljina, zdjelica, jasno možemo zaključiti da ako disanjem upotrebljavamo sve te dijelove tijela, zapravo djelujemo na vagus živac.
Tu sada dolazi ona važna stvar, a to je način na koji mnogi od nas dišu. Većinom slabo, površno, plitko. Više dahćemo nego što dišemo. Barem većina nas. I to onda kada smo budni. Srećom, kada se počne isključivati vanjski svijet jer je mozak usporio svoju funkciju, pred spavanje ili tokom spavanja, ili u meditaciji ili kada svjesno odaberemo usporiti moždani ritam, tako i naši zgrčeni položaji tijela popuštaju pa se disanje više vraća u normalu. U onu normalu koja je potpuno suprotna od onoga što danas većina nas čini ili što više vjeruje, da se razumijemo. Da vam to približim, tu normalu, predlažem vam da pogledate malo dijete kada spava. Tj. da obratite posebnu pažnju na njegov trbuh. Tako mala djeca su (još) potpuno neopterećena sa izvanjskim očekivanjima i stresom, pa su opuštena i njihovo je disanje prirodno. Ne pitaju se šta da učine, činjenje ide iz autonomnog živčanog sustava – samo su opušteni. Ne opiru se, ne razmišljaju, ne planiraju. Zato se njihov trbuh diže kada udišu i spušta kada izdišu. Prirodno.
Za one od vas koji niste baš sigurni kako disati, šta se prvo širi, da li se širi i trbuh i prsni koš, odnosno što se prvo smanjuje, tj. spušta, ima jedan položaj koji će vam pomoći.
Kleknite na pod, opružite stopala iza sebe i sjednite na svoje pete, a onda spustite u pretklon gornji dio tijela., ruke opružite iznad glave i čelo naslonite na pod. Ukoliko imate nekih problema sa koljenima, onda ispod guzice stavite jastuk ili neki valjak i oslonite se na vrhove prstiju nogu. Ruke prekrižite ispred sebe i na njih naslonite svoje čelo.
U tom položaju počnite disati. Vidjete ćete da održavajući položaj ne razmišljate o tome šta ide prvo i kako ćete disati. I to je u redu. Samo nastavite disati. Primijetit ćete i da vam se gornji dio tijela i ramena sve više opuštaju i gotovo tonu u pod. I to je isto u redu.
Ostanite tako, tj. dišite tako nekoliko minuta i lagano se dignite iz tog položaja.
Ovo je samo jedna opcija. Ima ih mnogo, za različite stvari i svatko od nas ima neke svoje preferencije. Osim toga ne postoji cipela koja paše svima, tako je i sa tehnikama i položajima disanja iako postoje neke osnovne smjernice. Barem u kontekstu toga da li se želimo smiriti ili malo podignuti razinu energije.
Moja je ideja i namjera kod pisanja ovog teksta, da vas potaknem na što češće razmišljanje tokom dana o tome kako zapravo dišete. I da ako ustanovite da dišete plitko iz gornjeg dijela pluća, jer su vam napeta ramena, jer ste uvukli trbuh, jer ste se pogurili da sakrijete grudi….. to promijenite barem na kratko i učinite desetak ispravnih dubokih udaha i izdaha. Koristeći trbuh, tj. trbušnu šupljinu, i prsni koš širivši ih u svim smjerovima. Tj. povezujući udahe i izdahe sa pokretom tijela. Zašto je to važno? Zato što ćete na taj način svome živčanom sustavu dati jasan signal i impuls kako to izgleda kad ste prisutni i dišete svjesno.
Isto tako, podsjećam vas da svaki zadnji ponedjeljak u mjesecu imam u 19 sati grupu naziva Moga zmaja dah sa malim brojem polaznika gdje sat vremena dišemo različite tehnike i radimo na nekim pitanjima kod prisutnih. Od anksioznosti do glavobolja i sličnih.
Moguće je sa mnom dogovoriti i pojedinačne, tj. individualne susrete za one od vas koji ne volite grupe.
Jednostavno me nazovite i dogovorit ćemo neki termin i dinamiku susreta s obzirom na to što vi želite postići.
Za kraj, ako vam to još nitko nije rekao, ja vas volim i vjerujem u vas.
blogpost by ME
Foto by KELLEPICS