28 Apr Do kada ćete zamjerati roditeljima?
Jedna od rečenica koju vrlo često čujem i u poslu i u privatnom životu je “Moja mama je ovakva ili onakva (ili tata)” ili “to je sve zbog toga jer je moja mama dok sam ja bila mala (ili mali) radila ovo ili ono i govorila mi je stalno ovo ili ono i zato sam ja postala ovo ili ono”.
Ili nešto na tom tragu. Uglavnom je sve to puno zamjeranja, a ponekad je i program, tj. nešto što smo naučili uporno ponavljati čak i kada je izgubilo svaki smisao. Ne bih rekla da ima zločestoće i namjere da nekoga povrijedimo (vlastite majke i očeve), ali dosta je zamjeranja i to zamjeranje nosimo sa sobom bez ikakve potrebe!
Prvo, većina ljudi koja ove rečenice izgovara su odrasli ljudi. Neki su sa svojim vlastitim obiteljima, a neki su solo.
Drugo, koja je god opcija u pitanju, to traje već nekoliko desetljeća. Odvojen život od svojih roditelja traje desetljećima.
Zašto je ovo važno?
Prvo, sva ta desetljeća ste imali za promijeniti ono što vam se ne sviđa, osvijestiti što vam više nije potrebno, oprostiti, otpustiti. Jer, mamu i tatu možemo kriviti (i da se razumijemo, to svi radimo i ja sam to radila) što smo nešto postali. Nikako ih međutim ne možeo kriviti jer smo to nešto i ostali. Sve ove godine.
Drugo, kao što su ono što im zamjerate vama činili vaši roditelji i vaše mame i tate, tako su i vaše mame i tate imale neke svoje roditelje koji su njima činili možda isto a možda nešto drugačije. Svi mi imamo svoje traume!
Treće, svatko čini najbolje što zna i može u svakom trenutku svog života. Jer kada bi itko znao i mogao bolje – učinio bi bolje!
Četvrto, svi mi imamo istovremeno nekoliko uloga i nije uvijek lako navigirati između njih. Mi smo roditelji, djeca, sestre, ljubavnice, supruge. I sve u isto vrijeme.
I sto posto sam sigurna da je svatko od nas nekome nešto učinio – nesvjesno ili namjerno – što taj netko nosi sa sobom kao povredu ili traumu i zamjera vam.
Sada kada je sve ovo izneseno kao stvarno….. recite mi do kada ćete još zamjerati svojim roditeljima? I njih okrivljavati za bilo što što se u vašem životu događa? I recite, ima li to ikakvog smisla? Jeste li svjesni koliko vam to energije oduzima?
Samo vas pokušavam podsjetiti na nešto što već i sami znate – na neku drugu perspektivu.
Možemo li kao ljudi imati razumijevanja jedni za druge i umjesto zamjeranja opraštati i otpuštati?
Možemo, sigurno je da možemo! Samo se toga ponovno trebamo sjetiti! Imamo to u sebi! Život bi morao biti lijep i pun ugode, a ne težak i opterećen strahom i ljutnjom, boli i mržnjom.
Nije dobro stalno biti u otporu. Jer ono čemu se grčevito i snažno opiremo, postaje naša stvarnost.
Kada se sjetimo toga, onda se i naš život počinje osjećati boljim, svjetlijim, veselijim istovremeno.
Ako ipak niste u stanju otpustiti ili oprostiti neke stvari sami, imate na raspolaganju stvarno puno različitih alata. Da nabrojim samo neke: theta healing, sistemske konstelacije, radna terapija, tjelesno orijentirana terapija. I tako dalje, i tako dalje, i tako dalje….
Kod mene možete doći na neki od rituala (pojedinačni/konkretni ili grupni/tematski) ili se prijaviti u grupu “Moga zmaja dah” gdje ćemo naučiti pravilno disanje i vježbati ga dok ne postane rutinsko, a za uzvrat će se puno toga u vašem životu i zdravlju promijeniti na bolje.
Ili odabrati neki od coaching programa vezanih za tijelo, provjerite na ovoj web stranici pod usluge ili na web stranici www.holistickaterapija.com
blogpost by Darinka
Foto by SentientObserver