Jeste li fiksirani na bolest ili na zdravlje

02 Nov Jeste li fiksirani na bolest ili na zdravlje

Nedavno kažem jednoj poznanici nakon što smo popili kavu i vodu: Moram ići piskiti. I ja sam se isto prehladila – kaže mi ona.

U drugoj prilici pričam sa prijateljicom o tome kako mi nesto suze oči kada stavim leće u zadnjih par dana, pa sam ih mlo prestala nositi, a ona mi kaže: Pa, zašto ne otiđeš doktoru.

Pogledaj kako ti je ovdje iskočila vena na nozi, boli li te? Je li ti to nasljedno?

Bila sam prije par godina u ordinaciji sportske medicine, na nagovor kolega veslača zbog liječničke potvrde da sam zdrava i 15ak minuta koje sam nakon rutinskog vađenja krvi, urina i mjerenja tlaka, visine, težine provela sa liječnikom, njegova su pitanja bila isključivo vezana za bolest: tko od čega boluje, od čega je umro i slično. Uopće ga nije interesiralo kako se hranim, kakav mi je san, koliko dugo vježbam, kakvi su mi međuljudski odnosi, jesam li zadovoljna poslom…. Sva ona pitanja koja bih postavila ja, ako bih željela saznati nešto o ljudima sa kojima živim i radim.

Što je zajedničko prethodno ispričanim primjerima? Kroz sve se provlači ideja o bolesti, a ne o zdravlju.

O tome želim danas govoriti.

O općeprihvaćenoj, ali nametnutoj fiksaciji na bolest. I često nesvjesnoj. Umjesto na zdravlje. I zašto je važno da usmjerimo svoj fokus na zdravlje.

Da bismo bili zdravi – kao što kaže dr Joe Dispenza – potrebno je postići fizičku, kemijsku i emotivnu ravnotežu. Od ove tri nabrojene, ne moramo imati sve tri, dovoljno je da se pobrinemo i postignemo dvije, onda će se treća sama pridružiti.
Zašto govorim o ravnoteži? Da vas podsjetim da ništa nije “zaklesano u kamenu” i da je od svega stalna jedino promjena.
To znači da ćemo tokom života sigurno barem jednom ispasti iz ravnoteže u negativnu stranu i da nećemo biti zdravi. Bit ćemo i bolesni. I to je u redu.

Jednako važno je uvijek imati na pameti sljedeću istinu: naše fizičko tijelo se neprekidno obnavlja i neprekidno je zaposleno proizvodnjom novih stanica i ujedno odbacivanjem starih. Neprekidno, to čudo zvano ljudsko tijelo, biološka tvornica zvana ljudsko tijelo, nastoji održati i podržati život. U sebi, za sebe i oko sebe. U neprekidnom ciklusu i u nedjeljivoj povezanosti sa svim ostalim živim bićima. Sa biljkama i životinjama. Sa prirodom.
Posjeduje već sve, ZNA već sve što je potrebno imati i učiniti za sve što se neprekidno odvija u tijelu bez našeg truda.

I ukoliko mu se maknemo s puta, tako će zauvijek i biti.

Naša fiksacija na bolest, naše posezanje za vanjskim rješenjima, za tabletama, za kemikalijama, naše razmišljanje o tome da je potrebno nešto izvan nas da bismo bili zdravi, naši emotivni statusi i mentalna uvjerenja dodatno pridonose održavanju ove ravnoteže. Ili ne-ravnoteže.
Bruce Lipton, otac epigenetike, neprekidno već više od 30 godina pokazuje i dokazuje zašto i kako naše misli i naše emocije “okidaju” gene i zbog čega je važno da uvijek vjerujemo svom tijelu da nas može iscijeliti. Kao što sam već rekla: već ima sve potrebno i točno zna kada što treba upotrijebiti da bi u svakoj sekundi našeg života brinulo o tome da nas brani od nepoželjnog da nas rješava nepotrebnog i da nas neprekidno pomlađuje.

Ne mogu dovoljno istaknuti značaj pozitivnih misli i pozitivnih emocija u održavanju tog balansa, te ravnoteže.
Fokusirajte se na zdravlje. Jer svaki takozvani simptom koji imate ili skupinu simptoma, a koji će vam zapadnjačka medicina klasificirati kao ovu ili onu bolest, jer posljedica, a ne uzrok.

To nikako ne znači da trebate ignorirati kada se ne osjećate zdravima. Namjerno koristim ovaj izraz, jer engleski jezik ima riječ “disease” za bolest, a to ustvari znači doslovno bez lakoće.
U hrvatskom jeziku nemamo tu opciju, ali može dodatno pomoći mojoj namjeri. Razmislite zašto osjećate tu nelagodu. Sjetite se da je to posljedica. Pokušajte se domisliti što ste prije odlučili ignorirati, a što je nakon dovoljno dugo ignoriranja dovelo do te nelagode. Obećavam vam, ako ste dovoljno otvoreni i pošteni prema sebi, znat ćete. Možda u početku nećete biti baš sto posto sigurni, ali ponavljajući proces postajat ćete vještiji.

Nemojte zaboraviti: fokusirajte se na zdravlje, vjerujte da vaše tijelo već ima sve što u treba i vidjet ćete koliko će vaš vlastiti doživljaj sebe i svoga općeg stanja postati bolji.