18 Oct Kako ustrajati kad nam ništa ne polazi za rukom?
Kako ustrajati kad nam ništa ne polazi za rukom?
Put promjene može biti težak. Svakako je samotnjački. I pun prepreka. Često boli. U nama izaziva najneobičnije porive i emocije. Baca nas lijevo i desno, padamo na koljena, dižemo se u nebo, radujemo se svakom koraku, plačemo, frustrirani smo. Teško odolijevamo onim vanjskim glasovima koji nam govore da smo ludi što smo se u to upustili, da nećemo uspjeti jer nitko nije uspio, da to radimo bez veze jer se ništa neće promijneiti. Glasovima naših prijatelja, obitelji, partnera.
A još teže onom unutarnjem. Našem. Onom koji nam uporno ponavlja da nam je bolje vjerovati ono što smo vjerovali do sada. Tamo je sigurno. Tamo sve poznajemo. Tamo nema iznenađenja….
Da, ali tamo naša Duša umire. Ta izgledna smrt nas je i nagnala na put promjene.
Smrt naše Duše. To je najstrašnije što se može dogoditi i u svojim kostima osjećate da je to i vaša smrt. I zato je želite izbjeći pod svaku cijenu.
Spram smrti Duše sve se drugo čini beznačajno, malo i prazno. Čak i put promjene se čini savladiv. I lagan. I kratak.
I svakako ga želite savladati. Koliko god bio težak.
A bit će težak. Bit će trenutaka kada ćete željeti odustati. Bit će trenutaka kad ćete vjerovati da su se svi i sve moguće urotili protiv vas! Bit će trenutaka kada će vam se taj put učiniti najnormalnijim mogućim putem. I jedinim kojim trebate ići. Ali i jedinim kojim nikako ne želite.
I….. znam. tim putem i danas kročim. I sve me iste dileme i strahovi snalaze kakve snalaze i vas.
Sigurno se pitate kako ustrajavam kada ništa ne polazi za rukom.
Prvo se zaustavim. I skuham si kavu. Ili krenem u šetnju. Ili pustim neku muziku.
Onda, pazite, ovo je vrlo važno, kažem: Bravo, napravila si veliki posao do sada. Uložila si puno vremena i nastojanja da čuješ dušu i razumiješ što ti govori. Okreni se iza sebe. Vidiš one točke? Vidiš li i linije koje te točke povezuju?
Vidim. Vidim put. Ne vidim točaka. Vidim krivudavi neprekinuti put.
Koji mi tek sada kada se okrenem izgleda kao put. Dok se sve događalo ništa mi nije imalo smisla. Sve je izgledalo nasumično i isprekidano.
Sutra je novi dan.
Volim vas! Samo vi odreujete što je za vas moguće! Ne morate sve odjednom. Dovoljan je jedan mali korak dnevno.
blogpost by Darinka
foto by Free Photos