20 Feb Ne smanjujte se za nikoga
Jutros otvorim jedan PDF koji već dugo čeka na čitanje, nasumično otvorim stranicu i pročitam rečenicu koju je navodno izrekao Truman, bivši predsjednik SAD-a.
Rečenica glasi u mom slobodnom prijevodu ovako: Nikada nikome nisam dao pakao. Samo sam izrekao istinu i oni su mislili da je to pakao.
U meni i oko mene se dogodila eksplozija puna značenja! Ne mogu vam opisati osjećaj koji me je obuzeo, pogotovo znajući situacije koje se u mom životu događaju u posljednje vrijeme i teme koje se nameću u razgovorima sa klijentima, prijateljima, poznanicima, susjedima…..
Zanos, sreća, ganuće, veselje i još puno toga, sve odjednom! U jednoj rečenici sažeto toliko toga, tako puno poruka, znakova, odgdovora na pitanja za koja nisam ni znala da sam ih postavila, rješenje dilema za koje nisam ni znala da ih imam, lekcija, ….. prava divota.
Eh, sad, naslov ovog teksta je tema o kojoj sam htjela iznijeti svoje razmišljanje. Vrlo je moguće da sam o ovome već nekad pisala, ali jako je važna i ne marim ako se ponavljam. A sigurno se ponavljam, jer, ako nisam već napisala odvojeni tekst, tema se sigurno provlači kroz sve tekstove koje pišem.
Ne smanjujte se za nikoga? Što to točno znači? To znači samo jedno: Ne pretvarajte se! Mogu sad naredati ovdje izraza i izraza koji će reći istu stvar, ali svodi se na jedno: Nemojte se pretvarati! Ne pretvarajte se da ste zadovoljni, sretni, ispunjeni, puni prijateljske naklonosti, da se slažete, da vam paše, da prihvaćate, da je u redu. Ne klimajte glavom za “da” ako je vaš odgovor “ne”.
Primjetit ćete, ovdje nema “negativnih” primjera. Nisam rekla ne pretvarajte se da ste ljuti. Jer ne možemo se pretvarati da smo ljuti. Ili smo ljuti ili nismo.
Ali itekako se možemo pretvarati da nam paše, da smo zadovoljni, da je prihvatljivo (tuđe ponašanje, veza u kojoj smo, trenutni posao, plaća koju za to dobijemo, …..), da smo sretni, da smo ispunjeni, da baš ovo želimo. Gledate oko sebe sigurno kao i ja mnoštvo primjera ljudi koji se pretvaraju.
I, budimo realni, nekada je to možda potrebno. Ali samo možda.
Davno sam pročitala ili čula jednu fenomenalnu stvar koja mi je ako ne potvrdila neko moje razmišljanje i zaključke, a ono potpuno otvorila jedan novi svijet: Ne je puna rečenica. Iza ne nema ali ili možda, a nema niti objašnjavanja zašto smo nečemu ili nekome rekli ne. Nema. Možemo se uvjeravati sto godina da je potrebno objašnjavati, ali nije. Možemo se uvjeravati da je nepristojno reći ne, da to ona druga strana nije zaslužila, ili da moramo reći da jer nas ta druga strana neće voljeti, poštivati ili nešto slično. Ali kako bi bilo da sami sebe priupitamo sljedeće: Hoćemo li i koliko voljeti i poštivati sami sebe nakon što smo (toliko puta) postupili protivno vlastitoj duši, srcu, životu, izboru, željama, potrebama, planovima?
Davno sam počela ljudima govoriti da ja ne trebam da me netko tapše po ramenu i govori mi da sam divna, pametna, uspješna, lijepa, dobra, a da isto tako ja neću tapšati nikoga po ramenu. Jednostavno neću. Ne želim život provesti razmišljajući o tome što je tko mislio kada je rekao ovo ili ono. Neću.
Govorila sam da ako žele sa mnom stvoriti nešto što će trajati, rukavice i celofane ostave doma. Ja hoću stvarne ljude i sve što to nosi! Je li to uvijek lako? Družiti se sa ljudima i kada su na svojem najnižem i kada komuniciraju aspektom sebe koji je najzahtjevniji? Nije lako, ali vrijedi svake minute toga! Slobodno se derite sa vrha nebodera ako se derete o svojim uvjerenjima, svojim željama, svojim razmišljanjima ili htijenjima. Čak i onda ako se sve to potpuno razlikuje od mog uvjerenja, želja, razmišljanja ili htijenja. Jer to ste vi. Naljutite se! Vrištite iz petnih žila ako vas nešto smeta. Plačite ako ste tužni. Meni će to i dalje biti draže nego da kažete da je sve u redu. Zašto sve to govorim? Zato što je snažan program u svima nama da postoje neki aspekti nas koji su loši, nepristojni i nisu dostojni ljubavi. Oh! Koliko je samo to štete učinilo!
Ovdje naravno ne govorim da se svi mi moramo družiti sa svim ljudima na svijetu uvijek i bezpogovorno! Sjetite se, uvijek imate ne za opciju. Ja znam koliko je obiteljsko i društveno uvjetovano mene oštetilo, a da toga nisam ni bila svjesna. Jednom kad sam to osvijestila, moj je život postao lakši. I bogatiji. Dobio je boju, meso, smisao!
Ali važno je i da nauče. tj. da svi naučimo i da rastemo i razvijamo se i mijenjamo se i prilagođavamo svoje ponašanje razini svijesti koju smo dostigli. Jer ako to ne činimo, zauvijek ćemo ostati mentalno, emotivno, duhovno u dobi gdje smo zastali. Iako je vrijeme nastavilo teći. I naravno da nećemo govoriti sve u svakom trenutku što nam padne na pamet, nego da ćemo razmisliti kada je to “naša bitka”, a kada nije. Netko bi rekao, filter mora postojati. I mogla bih se složiti s tim. Ali ne bih rekla filter nego izbor ili slobodna volja. Iako se svodi na isto.
Sjetim se sada besmislenih “svađa” sa nekim ljudima u svom životu, a bilo ih je vjerujte, ima ih još uvijek. Kad stvari svedemo na zajednički nazivnik, bez obzira na to što je onu drugu stranu “gurnulo” preko ruba i zbog čega se naljutila, uvijek je to zbog toga jer je činila ono što nije htjela, jer je pristajala na ono što ne želi, jer se pretvarala nekad u prošlosti. Prilično je nevažno koiko puta, dovoljno je jednom da sve uključene navede na pogrešan put. I onda govore stvari kao: “Sjećaš li se ono (obično prije sto godina) kada si ti tražio od mene to i to a ja sam pristao, a sada mi ovako vraćaš?” To što smo mi učinili vlastitom voljeom nekako je postalo tuđom krivnjom? Ma nemojte!?
Kako bi bilo da si postavimo pitanje ovako: Zašto sam to učinio? Jer, prava je istina ljudi…. mi svi činimo stvari u svom životu zbog sebe. Ne zbog drugih. I to je potpuno u redu. Onda moramo biti svjesni i svojih vlastitih šema u glavi, tj. odgovora na pitanje zašto to činimo? Što smo htjeli postići? Kako nam je to pomoglo?
Pa eto, nemojte se smanjivati za nikoga. Možda da za početak to za vas može značiti da trebate otkriti svoj aspekt koji najmanje volite? I da ga onda zavolite i sprijateljite ste s njim i ne dopustite više nikome da vam ga oduzme. Ali to znate samo vi, ja ne znam odgovor na to pitanje kada ste vi u pitanju. Znam za sebe. Jer….
Jedino smo mi odgovorni za vlastite misli, emocije, ponašanje, riječi, uvjerenja. Nitko drugi. I to je prilično oslobađajuće jednom kad to priznamo i počnemo živjeti na takav način. Život postane usitinu jednostavniji i ne trošimo više toliko energije na pretvaranje. Pretvaranje oduzima jako puno energije. Košta. I sada i u budućnosti. Zašto ne biste prestali rasipati energiju na nešto umjetno, nego je usmjerili na nešto vašem srcu i duši milo? Svi smo mi unikati. Ali savršeni unikati i ne treba nas popravljati. Samo je potrebno osvijestiti neke stvari.
Volim vas! I ako vam to danas nitko nije rekao: ja vjerujem u vas!
blogpost by ME
Foto by pexels-anna-shvets