07 Dec Pod svjetlom anđela
Nisam sigurna da li ću moći u riječi pretočiti svoje osjećaje. Njihovu snagu međutim osjećam i sada i cijeli se dan srcem i mislima vraćam u taj snažni splet emocija u nastojanju da ga zapamtim. Ne umom, ne mislima, nego da zauvijek mogu dozvati natrag tjelesnu senzaciju i bogatstvo i snagu tih emocija.
Ne znam hoću li uspjeti. Ne zamjerite ako ne uspijem. Ali…. hoćete li znati da nisam uspjela? Hoću li ja znati?
Ne znam.
Znam jedino da je pod svjetlom anđela svaka emocija bliža.
Nedjelja je osvanula kišna i ništa, ali baš ništa pod kapom nebeskom me nije pripremilo niti dalo naslutiti što će se dogoditi. Imala sam jedino neki neobičan osjećaj da svakako moram biti na tom štandu bez obzira što nema puno autobusa koji bi me tamo odvezli. Rekla sam sebi, ako bude trebalo, pješice ćeš.
I stvarno, neka me sila tjerala i tjerala, jedva sam dočekala da krenem, došla sam na štand, otkrila suvenire udruge, počela preslagivati, premještati, cupkati, gledati ispod štanda u vrećice, tražeći nešto, a ni sama ne znam što. Obilazila sam oko štanda i gledala ga iz svih kutova. Iako sam cupkala i možda bila malo nestrpljiva, znala sam da će mi se pokazati to što treba. Čak i ako uopće nemam pojma što, znat ću. Znat ću kad vidim. Kad vidim, znat ću da je to moje nestrpljenje čekalo. Baš to. I stvarno…
Iznenada je ugledam. Knjigu, sjajne tvrde korice, a na koricama dječje lice. Znam da je Jakov, iako sam Jakova poznavala tek kao dijete od par godina. Znam sa svih drugih fotografija. Jakov je. Prošli su me trnci kao strujni udar koji traje duže nego što bi smo možda mislili da bi trebao, kao opčinjena uzimam knjigu u ruke, obilazim oko štanda i sjedam na stolac. Otvaram sa prednje strane, sa stražnje, okrećem, vanjsku stranu korice gledam, čitam, pogledam koju fotku, pročitam pregovor.
Predgovor. Preplavi me bujica emocija autorice predgovora i pomalo se pribojavam bujice emocija autorice ove zbirke pjesama. Hoću li je izdržati? Hoću li izdržati drugu, kada me prva bacila na koljena, ali čitam dalje očarana kojim sve rasponom i intenzitetom emocija u jednom te istom trenutku možemo biti izloženi. I koje može osjećati majka koja piše, autorica zbirke.
Hoću li moći ostati na nogama čitajući dalje kada me je predgovor dočekao ovako nespremnu za silinu i različitost emocija.
Toliko imenom i prezimenom svaka emocija donosi tjelesnih senzacija pa ne znam da li letim ili padam, plačem ili se smijem, jesam li na koljenima od boli ili pjevam od veselja. Boli koja nije moja, a moja je. Boli zbog koje mi niz lice klize suze i u grlu imam knedlu.
I dok čitam prvo nasumično, a onda redoslijedom od korica do korica znam da sve ovo moram staviti na papir, objaviti i ja jer….. jer ovu tugu i radost, odbijanje i prihvaćanje, duboku bol i istinsko razumijevanje….. dok čitam, nisam ni svjesna da sjedim ukočena u koricama, grozničava i hladnih prstiju, na trenutak prenešena u srce jedne majke. Ili je to moje srce. Ili svačije barem jedan trenutak u životu.
Može li to biti? Može li biti?
Je li moguće osjećati sve što osjeća jedna majka čije je dijetre usnulo umorno i koje je odveo njegov anđeo i koje sada sa drugom djecom trči po najmirisnijim livadama i zaranja po dubokoj travi…. je li moguće sve to osjetiti čitajući zbirku pjesama nastalu u proteklih 10-11 godina.
Tolika je moć riječi. I neki ljudi sa riječima vještiji od drugih. Neki ljudi samo jednom riječju donesu dubinu pakla i natrag. Takva je njihova moć.
Što da rade oni čija su djeca usnula? Kako da se vrate u normalan život kada u njihovim životima više ništa nije normalno? Ipak, tu su među nama. Nose svoju bol i radosne osmijehe sa jednakom tugom i dostojanstvom. I njihove “ruke svakog dana slažu skute i kovrče kosa onih malih anđela u paleti sjajnih boja što donose milosti i tolike radosti…. Tragove svjetlosti….” (tekst preuzet iz zbirke pjesama Pod svjetlom anđela, Ivančica Rubido).
Takva je moć anđela.
Hvala ti anđele što si mi u život donio ovako duboko iskustvo. Hvala ti anđele što sam mogla makar kratko usnuti pod tvojim svjetlom, znajući da si tu negdje.
Hvala vam anđeli što ste u moj život doveli Ivančicu Rubido i njezine pjesme. Hvala Ti Ivančica što si sa nama podijelila dio svoga srca i duše.
Za sve vas koji biste željeli doživjeti u svojim rukama ovu čarobnu zbirku pjesama “Pod svjetlom anđela”, javite se u udrugu Jak kao Jakov Karlovac!
blogpost by Darinka
All Fotos by Darinka