23 Nov Rušenje stereotipa
Vadim Zealand, tvorac metode transurfinga i pisac serijala istog naslova, u jednoj od svojih knjiga je rekao: “Ne pokušavam vas uvjeriti. Imam sasvim drugi cilj: srušiti stereotipe uobičajenog svjetonazora kako bih se izvukao iz kutije uvjetovanosti i probudio se iz sna.”
Bingo!! Bingo!” Bingo!!
Kako mi je to zazvonilo, jer to činim cijeli svoj život – rušim stereotipe uobičajenog svjetonazora kako bih se izvukla iz kutije uvjetovanosti i probudila iz sna. Dobar sam dio puta već prevalila. Ne govorim to olako. Putovala sam onim putem kojim se rjeđe ide.
Često bila sama. Osuđivana. Neshvaćena. Vrijeđana. Izolirana. Kritizirana. Etiketirana. Ali cijelo vrijeme uvjerena da sam baš tamo gdje trebam biti. I sretna zbog toga iako nije uvijek bilo lako. Pomogla bih i vama…. što više i to činim veliki dio svog života. Ali ne uvjeravam vas…. samo vam dajem drugu perspektivu ne bih li vas probudila.
Svi vi koji me poznajete, ZNATE da je jedna od rečenica koju sam sa najviše intenziteta obrađivala, secirala, “gurala” pod nos ljudima sa kojima živim i radim kao onu koja uzrokuje najviše problema – to moraš jer to svi tako rade i jer se to oduvijek tako radilo.
E, pa ne moram. Ništa. I najmanje me zanima ono što svi rade. Kakve veze sa mnom ima to što svi drugi ljudi rade? Ili sa drugima što radim ja?
Daleko od toga da ja nekad ne učinim nešto što svi rade, nešto što se “oduvijek tako radilo”. Nisam imuna na to. Daleko od toga i da barem jedna stvar koju svi čine i koja se oduvijek baš tako činila nije donijela mnogim ljudima korist. I donosit će i u buduće. Ali to nije poanta ovog teksta.
Poanta je da vas na neki način natjeram da čuvši, vidjevši i svjedočivši mojoj perspektivi i iskustvu razmislite o svojoj.
Ja vas ne uvjeravam da je vaša beskorisna. Samo bih voljela da napravite usporedbu i da pošteno samima sebi odgovorite na pitanje: Da li ovo MENI koristi? ili ne?
Kada kažem “koristi” mislim na najsveobuhvatniji mogući način. Bez nekog uvjeta. Bez neka to bude ovako ili onako. Sa ovim ili onim ljudima, u ovakvoj ili onakvoj situaciji. U tom i tom trenutku. Nego potpuno bezuvjetno.
Pa da onda provjerite da li je za vaše najviše dobro. Ne najviše dobro koje vam gura društvo, odgoj, sustav, škola, obitelj…… ne. Ne, ne i ne takvo najviše dobro. Jer je to često milenijima daleko od onoga što bi ZA VAS uistinu moglo biti dobro.
Ne da postanete bolji. Ne da postanete drugačiji nego što jeste. Ne da se popravite. Sa vama je sve u redu.
Savršeni ste.
Baš takvi kakvi jeste. I ne treba vas popravljati.
Što bi onda to bilo korisno za vas? Mene, nas, bilo koga?
Ono što je potrebno je pronaći sebe. Probuditi se. Poslušati svoju dušu. Njezin tihi nježni glas koji šapće. Cijelo vrijeme.
Šapće, da! Ne viče. Razum je taj koji viče.
Tako da ćete sigurno znati što govori vaša duša. Poslušajte svoje srce kako kuca i vjerujte svojoj duši. Onda ste to vi! Takvi mi trebate. Izvorni. Bez “moram”. Baš onakvi kakvi jeste. Samo se pronađite.
A ja? Ja sam se namorala. Ništa ne moram. Puno toga mogu. A što hoću? – e, to je nešto što je ZA MENE. čak i bez mojih vlastitih očekivanja, a kamoli očekivanja bilo koga drugog.
Nadam se da je ova moja perspektiva kod vas potaknula razmišljanje.
Nadam se. Ne očekujem. Ništa vi ne morate…..
Za kraj….. ako vam to nitko do sada nije rekao, ja vas volim. I ja vjerujem u vas.
blogpost by Darinka
Foto by silviarita