15 Jun Sasvim običan dan
Danas je 15. 6. 2020. godine. Reklo bi se običan dan. Možda i jest. Običan. Običan je onda kada mu ne dodijelimo nikakvo značenje. I onda bude jednako drag.
Ali bude jednako drag i kada mu dodijelimo neko značenje. Ili kada se splet životnih okolnosti umiješa i u tom jednom danu kreira čudesne događaje.
I onda taj jedan dan postane važan dan u životu.
Tako je i kod mene. Sa ovim 15. 6. Na današnji dan je 1936. godine rođena moja mama. Nije baš bila žena od proslava rođendana, koliko pamtim, nije bilo previše proslavljanja. Uvijek bi dobila cvijeće i poklon od nas djece i muža (moga tate), sigurno i more čestitki od kolega s posla, ostatka obitelji koji bi se sjetili, možda pokoji susjed…. Ne sjećam se baš proslava, ali ručak je na taj dan znao biti malo svečaniji.
I tako je to bilo sve dok na mamin 62. rođendan nije umro tata.
Tatina smrt je promijenila puno toga. Više ništa nije bilo isto. Ni mamin rođendan. Uvijek sam se pitala kako je mami zvučalo “sretan rođendan” u prvim godinama nakon tatine smrti. Mora da je bilo čudno. I meni je čudno zvučalo dok sam izgovarala riječi.
I dugo mi je vremena trebalo da izgovorim te riječi a da meni samoj ne zazvuče lažno i neiskreno. Neistinito.
Ne zato što ne bih svojoj majci željela sretan rođendan. Nego zato što se ja oko toga nisam mogla radovati. Zato što mi tatina smrt nije bila fer. Ni prema meni, bratu i sestri, ni prema mami. Nakon svega što se dogodilo i što su oni preživjeli u ratu, pa, zar nisu zaslužili da uživaju mir i zajednički život!
Očito je bog imao drugačije planove.
Za sve nas.
Moja mama je umrla prije skoro dvije godine. I sada kada je nema, ovaj mi datum donosi zbrčkane osjećaje. Dilemu. Žalost, zavist, tugu.
Radost, ponos, prihvaćanje.
U dvadeset godina od tatine do mamine smrti i ja sam se puno promijenila. Puno sam toga naučila. Zahvaljujući njima. Bez njih ne bih bila ono što jesam danas.
Isto tako…. sada znam ono što onda nisam znala.
Da su mama i tata zauvijek tu. Ne samo u mom srcu, nego sa mnom. U mom životu. Njima se obratim često. Pitam za savjet. Pomoć. Zagrljaj.
Znakovi koji mi govore da su tu su mnogobrojni. Leptiri, ljetni vjetar, nasmijana lica, sloboda, riječi.
Mama, tata, budite mi tu! Volim vas.
#allrightsreserved
blogpost by Darinka
Foto by NinaStarsong