09 Apr Što dopuštamo….
Često u društvu, bilo poslovno bilo privatno, osvane tema “ne znaš to što mi on/a radi!”.
Evo, nekako me to ponukalo da je i ja spomenem ovdje s vama.
Pada mi na pamet, davno davno u poduzeću u kojem sam radila u upravi kao asistentica direktora inženjeringa, odjednom se pronio glas da se dijele otkazi. I to puno njih. Spominju se i imena. Postojala je navodno i neka lista ljudi koji će dobiti otkaze. I tako dan za danom dolaze k meni kolege, kažu mi, ja ću sigurno dobiti otkaz. Pitaju me znam li tko je na listi. Kažem da ne znam ni da postoji lista. Uporni su, valjda misle da ja imam informaciju zbog radnog mjesta, ne znam.
Uporno im pokušavam objasniti dvije stvari. Tj. to sam radila u početku. Kako je potpuno besmisleno sekirati se oko nečega što je zapravo rekla-kazala.
A drugo, kako se ne mislim sekirati oko nečega što ne znam da li će se dogoditi.
Nije mi baš puno pomoglo, jer nakon te moje izjave su bili ne samo uvjereni da lista postoji, nego da ja točno znam tko je na listi (ali bezobraznica, neću im reći) i da ja nisam na listi jer sam dobra sa direktorom firme….. huh…. nemam pojma kako su do toga došli, ali sam pretpostavila da su zaključak donijeli temeljem istih načela temeljem kojih su donijeli zaključak da će oni dobiti otkaz. Bilo je zamorno. Konstrukcija koju nisam znala sagraditi temeljem gotovo jednakih parametara kakve su imali oni. Naprosto je moja konstrukcija bila drugačija.
Sjećam se još jedne situacije, davno je to bilo, kod jednog od mojih bivših poslodavaca smo stali na hodniku nekoliko nas malo popričati. Ne znam ni sama kako je došlo do toga da ja izjavim da ja ne mogu biti odgovorna za to kako će netko drugi doživjeti moje riječi.
Ja to najozbiljnije mislim. Čak i kada bih ja psovala, vrijeđala, štajaznamštasvene (nikako ne mislim da je to u redu niti to radim)…., ali svejedno! Nisam odgovorna kako drugi doživljavaju ono što ja radim i govorim. Nisam i gotovo!
Na tu moju izjavu je skočila kolegica srčano govoreći: “Kako to misliš nisi odgovorna. A što ako mene vrijeđaju tvoje riječi, što ako ono što ti radiš vrijeđa moje osjećaje? Ne možeš to misliti. Ti si odgovorna, jer ti izgovaraš riječi i postupaš tako da mene vrijeđa. Kako misliš da sam za to ja odgovorna?!?!”
Mogu vam reći da sam ostala začuđena sa koliko je žara zagovarala da sam ja kriva za njezine emocije, postupke, shvaćanje, rekacije.
Da se razumijemo, ne branim ja nikakav bezobrazluk, nikakvo vrijeđanje, nikakve psovke, nikakvo zlostavljanje, ružne riječi i postupke, upućene prema bilo kome.
Ono o čemu ja ovdje želim govoriti je zašto nas je to “piknulo”.
Zašto nas smeta ono što drugi govore i rade.
Zašto smo se prepoznali u tim riječima i postupcima.
Zašto mislimo da oni to rade “nama”? I kako je do toga došlo.
Pa, evo, prvo ću izreći tvrdnju: Nitko nama ništa ne radi što mu mi već sami nismo dopustili.
Jelda? Već vidim kako vam se vrte kotačići u glavi…. prije nego zaustite “ali tvoja kolegica je u pravu”, pogledajte, ponavljam, pogledajte prvo zašto ste se prepoznali u tome.
Je li to zato što je netko nešto napravio ili rekao? Ako jest, zašto bi bilo tko od vas tražio i trebao dopuštenje da kaže što želi ili da radi što hoće?
Zar nije da i vi radite što vi želite, i govorite što mislite? Ako jest, nije li to pravo koje trebate dopustiti drugima?
Jeste li se ikada našli u situaciji da vi nešto kažete ili napravite što nekoga drugoga vrijeđa? Ako jeste, da li je u vašim riječima i postupku bilo namjere da ih uvrijedite i kako ste se osjećali?
Tvrdim vam: odgovorni smo isključivo mi sami za svoje osjećaje, za svoje postupke, za svoje reakcije, za svoje riječi.
I, tvrdim vam. nitko nama ništa ne radi što mi sami nismo dopustili. Što dopuštamo do nam čine. Onoliko dugo koliko im dopuštamo. Pa, vidite što vam se sviđa, onda odučite što više nećete dopustiti. Jednostavno je.
Jer ne možete nikako biti odgovorni za druge ljude i sve što se njih tiče. Nemojte ni pokušavati. Jer ne možete. Ne možete. Kako biste i mogli.
Iskustvo mi potvrđuje da većina ljudi to ipak radi. Preuzmite odgovornost umjesto toga za vlastiti život riječi i reakcije i postupke i ponašanje.
I javite mi kako vam ide!
PS. Zapamtite, vi određujete što je za vas moguće
blog post by ME
Foto by Tumisu