15 Dec Strah i što nam čini
Zadnjih nekoliko dana sam si dala jedan zadatak.
Promatranje ponašanja ljudi, njihovog držanja, energije koju emitiraju, te donošenje nekih mojih zaključaka mi je već “profesionalna deformacija”, ovaj put sam promatrala ponašanje ljudi sa maskama.
Iz početka mi je trebalo nešto truda, ali kasnije je išlo bez problema i zapravo iz srca, prvo poželjeti tim ljudima mir i zdravlje, i zahvaliti im se za ulogu koju igraju – imaju ljudi svoju slobodnu volju, pravo na izbor i svoje vlastite odluke!
Odreda svi imaju prilično pognute glave, fiksiran odsutan pogled neodređeno isred sebe, i odaju dojam da nemaju previše kontakta sa vlastitim tijelom.
Općenito, fokusirana na to mogu osjetiti neku tešku energiju. Samo tu i tamo vidiš osobu bez maske, nasmijanu, otvorenog pogleda, uspravnog držanja, veselja, opuštenosti.
Nedavno sam napisala jedan blog na temu hipnoza, ali i o temi hipnoze razgovarala sa jednom meni vrlo dragom osobom. Hipnoza, programiranje, kontrola uma, možemo to nazvati kako god hoćemo.
Voljela bih vidjeti više ljudi kojima je potpuno jasno da hipnoza, kontrola uma, programiranje postoje.
Voljela bih vidjeti više ljudi koji priznaju da hipnoza, kontrola uma, programiranje nije nikada bilo za najviše dobro pojedinca i čovječanstva. Jer nije. Desetljeće koje je iza nas govori u tome u prilog više nego ikada. Desetljeće koje je iza nas pokazuje nam da strah upravlja svima nama. Strah na koji nas je programiralo. Da ćemo ostati bez posla, da nećemo imati para, da ćemo se razvesti, da će nas netko okrasti, da će nam se nešto loše dogoditi, da će se netko razboljeti, od virusa, od poznatog, od nepoznatog. Od svega.
Voljela bih kada bi više ljudi priznalo da su i sami podložni tome – hipnozi, kontroli uma, programiranju – jer jesu. Svi smo. Naprosto zato jer je naš um i mozak takav kakav je. I postoje ljudi koji to dobro dobro iskorištavaju već desecima tisuća godina.
I voljela bih da više ljudi prizna da je i samo hipnotizirano, da je programirano. Da nemaju kontrolu nad vlastitim umom.
Jer jesu. U hipnozi i programirani. Jer je i njihov um u kontroli nekog drugog.
Jer su u strahu. I jer im strah uistinu upravlja postupcima, razmišljanjem, osjećajima.
To je prvi korak. Priznavanje da jesmo u hipnozi.
ALI. A.L.I., molim vas!!!! Nemojte ništa vjerovati meni. Molim vase nemojte.
Samo se okrente oko sebe i pogledajte ljude oko sebe. Pogledajte u kakvom svijetu živite.
U svijetu u kojem imate barikade oko placa i na plac možete ući kroz kontrolni punkt.
U svijetu u kojem vam je netko drugi odredio koji biznis može biti otvoren i što vi smijete kupovati i gdje smijete ići. U tramvaj možete samo sa maskom, u dućan, u vlak.
U svijetu u kojem mali biznisi propadaju jer ih je prvo zatvorilo, a onda vama utjeralo strah u kosti pa ih više i ne posjećujete – frizeri, kafići, restorani, kozmetički saloni.
U svijetu u kojem vam netko drugi određuje da li smijete putovati i raditi i uvjetuje isto nošenjem maske i cijepljenjem.
U svijetu u kojem je masa malih biznisa i masa ljudi ostala bez posla, a vama je najvažnije nose li masku.
U svijetu u kojem prijavljujete susjeda jer mu je došla familija u posjet.
U svijetu u kojem više nitko ne smije imati temperaturu, zakašljati, kihnuti a da se to ne nazove covidom kao da nikad prije nitko nije bio bolestan.
U svijetu u kojem se toliko bojite smrti da ste voljni prestati živjeti, jer nije život ovo što vidite oko sebe danas i što živite danas. Pognute glave, fiksiranog odsutnog pogleda negdje neodređeno ispred sebe. To nije život. I to u dubini duše negdje u svojoj nutrini znate i vi.
A sada mi recite je li to svijet u kojem želite živjeti.
Svijet kakav vidite u svojoj mašti za sebe, svoju djecu, prijatelje, obitelj.
Vaš strah je vaša smrtna presuda. Ako u njemu ostanete. Vaš izbor drugim riječima.
I da, da ne zaboravim.
Nitko vama ništa nije oduzeo. Što već sami niste bili spremni dati.
I isto tako: JA NE IDEM TAMO S VAMA! Moja je budućnost drugačija. U mojoj budućnosti ja sam sretna i slobodna i zdrava i vesela. U mojoj budućnosti i vi ste sretni. Slobodni. Zdravi. Nasmijani. Živite u miru, ljubavi.
Strah i što nam čini…. eh.
blogpost by Darinka
Foto by Free-Photos
AllRightsReserved by Darinka
Napomena: Tekst objavljen i na mojoj vlastitoj web stranici www.holistickaterapija.com