01 Aug Visoki tlak? Srce? I što sve podnesemo
Prije godinu dana, a možda i više, stavila sam naslov na blog koji svjetlo dana vidi tek danas. Naslov je stajao i svaki put kad bih otvorila laptop, vidjela bih ga. I zanemarila. Očito nije bilo vrijeme.
I tako je to bilo sve do danas.
Puno se toga događalo u mom životu u tom razdoblju. Jako puno toga. Puno sam toga doživjela, iskusila, učinila, dala, primila. Svjedočila sam mnogim situacijama u tuđim životima i nisu sve bile dobre i pozitivne. Plakala sam i smijala se sa drugima, provela neke predivne trenutke sa meni dragim ljudima, ali i sa posve neočekivanih strana dobila ljubav i podršku. Sve me to promijenilo.
I jedna od stvari koja mi se izvukla iz svega toga je i kako sve što doživljavamo utječe na naše srce. Urezala mi se rečenica jednog dragog čovjeka od nedavno: “zamisli ti koliko toga mi možemo doživjeti i svejedno preživjeti”.
Znate sigurno, isto kao i ja, puno ljudi koji imaju probleme sa srcem, visoki tlak. I koji zbog toga koriste neke tablete, tj. piju neku terapiju.
Svaki čovjek ponaosob ima potpuni suverenitet u odlučivanju što učiniti kada se visoki tlak pojavi, pa sukladno tome i odlučiti početi koristiti neki farmaceutski pripravak. To je moje čvrsto vjerovanje. I nemam nikome namjeru savjetovati bilo što. Govoriti što bi morali, trebali, a što ne bi.
Na što ovdje želim podsjetiti sve nas je, da ništa ne dolazi preko noći, ne postoji čarobna tableta, i ništa ne možemo riješiti na razini posljedice, ali i da naše tijelo neprekidno nastoji postići ravnotežu.
Drugim rijelima potrebno je da čovjek sagleda svoj život u cijelosti. I da pronađe uzroke koji su doveli do nekih stanja, pogotovo ukoliko su ta stanja trajnija. A onda počne raditi na uzrocima. Koliko shvaćam iz mnogobrojnih iskustava ljudi koji su na bilo koji način ušli u moj život, većinom se ne govori o ničemu drugom osim o simptomima. Simptomi su posljedica. Istovremeno se ne govori o onome o čemu bi se prvo trebalo govoriti, o uzrocima koji su doveli do tih simptoma. I, velika većina ljudi koje ja poznajem više nemaju iluzija o tome da zdravstveni sustav postoji da bi njima pomogao ostvariti i sačuvati optimalno zdravlje. Sustav ne postoji, ali u svakom sustavu ima ljudi koji razmišljaju drugačije. i djeluju drugačije.
Za probleme sa srcem i visoki tlak se propisuje terapija, neko se vrijeme traži doza i vrsta tablete, daju se i tablete za izmokravanje. Malo kad se govori o prehrani. O načinu života. O kvalitetnom snu. O vježbanju i pokretu. O disanju. O općem zdravstvenom stanju. O načinu na koji pojedinac doživljava stres, ali i kako se stresa rješava (I da li uopće ima neku metodu!). O uvjerenjima. O podsvijesti, tj. o nevidljivom koje upravlja našim odlukama i životom. O onome što čovjeka muči. O onome što je čovjek doživio u svom životu u proteklo vrijeme a nije znao kako se s tim ponašati. O čovjekovim željama, planovima, ostvarenjima, zadovoljstvu životom.
Puno sam toga nabrojila. Još je puno toga ostalo nenabrojeno. Ipak, sigurna sam da se svatko od vas našao barem u jednom dijelu ovog što sam napisala. Možda i ne čitate dalje ovaj tekst, nego ste se izgubili u razmišljanju o tome kako je nešto konkretno iz vašeg života vaš život okrenulo u drugom smjeru. Kako ste nešto mogli drugačije. Kako vas je nešto promijenilo.
I kad pomislite o svemu tome, shvatite da je toga jako puno. Jako jako puno. I da možda veliku većino toga niste podijelili sa drugim ljudskim bićem. Nego ste pritisnuti svakodnevnim životom jurili dalje zanemarujući same sebe. Možda vjerujući da će se riješiti samo od sebe….
Ja ne znam kako vi, ali ja nemam dojam da bi jedna tableta mogla pomoći kad nas stigne toliko stvari.
Što može pomoći? Prvo, stanite. Zastanite. Zastanite i uzmite nekoliko dubokih udaha i izdaha. Uzmite ih 10. Petnaest. Koliko god treba da se zaustavi kovitlac misli. I osluškujte vlastito srce. Ppipajte tijelo, vratite mu se. I budite malo s njim. Budite s njim. Recite mu da ga čujete i vidite. Sve drugo može čekati. Svi drugi mogu čekati. Jer ako sebe ne pomognete i sebi ne date podršku i sebe ne stavite na prvo mjesto, teško ćete moći to učiniti za druge ili juriti i dalje za onim za čim ste jurili do sada.
Što može pomoći? Iskažite tu zapretanu ljutnju. Izrecite te rečenice koje ste puno puta izvrtili u svojoj glavi. Povucite te granice. Odlučite sada i ovdje da više nikada nećete zanemariti unutarnju glas koji vam kaže da ovo nije dobro za vas.
Što može pomoći? Sjedite sa svojom ljutnjom. Osjetite ju. Pustite joj da se pojavi na površini bez obzira što će senzacije na tijelu biti neugodne. Neka samo prođu. Shvatit ćete da ili ispod ljutnje sjedi duboka tuga i neisplakane suze. Ili da ta ljutnja nije uopće važna sutra. Onda oprostite. Oprostite sebi i drugima. Upitajte se samo da li je ovo što me danas ljuti nešto što će biti važno sutra ili za pet godina. I ne zaboravite zahvaliti iskustvima, situaciji i prije svega ljudima što vas je naučilo nešto vrijedno.
Što može pomoći? Provjerite u što vjerujete. Možda vjerujete da ne zaslužujete biti sretni. Ili zdravi. Možda vjerujete da vas roditelji ne vole. Ili da vas netko ima na piku i čini vaš život mizernim. Možda vjerujete da niste dovoljno dobri za promaknuće. Možda vjerujete da ste nešto strašno učinili u prošlosti zvog čega ste sada kažnjeni, siromaštvom, nesrećom, bolešću.
Što može pomoći? Provjerite što jedete. Najozbiljnije. Provjerite kakvo štivo čitate, kakvim razgovorima i prisustvujete i u njima sudjelujete. Provjerite koliko ste dugo na mobitelu. Koliko digo sjedite. na poslu, u autu, doma. Podsjetite se kada ste zadnju put bili u prirodi i na zraku ili se bavili nekim sportom. Provjerite i imate li i dalje televizor i laptope i mobitele i rutere u spavaćoj sobi i bacite to van. Uvjerite se da se za stolom na ručku ne bavite ničim drugim osim hranom koju imate u tanjuru.
Što može pomoći? Dišite. Naučite kako pravilno disati. Da znam, znam, svi dišemo i to ide bez naše volje iz autonomnog živčanog sustava. Ali promislite, sav taj stres, nepravilno držanje, neprekidno trčanje, izostanak fizičke aktivnosti onemogućava nam da normalno i potpuno otvorimo prsni koš i pluća.
Mogla bih još toga napisati. Mogla bih, ali mislim da je dovoljno. Čak i onima koji se možda pitaju, kakve veze ima naslov sa tekstom. Ima, ima! Ima itekakve veze.
Ali nemojte mi vjerovati.
Nego probajte učiniti ovo što sam navela ovdje. Pa mi javite kako je vaše srce.
Za kraj, ako vam to danas još nitko nije rekao, ja vas volim. I vjerujem u vas. Vi ste jedini koji mogu odlučiti što je za vas moguće.
blogpost by ME
Foto by mrganso