09 Sep Još uvijek posežemo više za vanjskim resursima….
Ponukana sa nekoliko razgovora u zadnjih nekoliko dana pišem vam ovaj tekst. I on neće biti ništa novo, ništa što već niste znali i sami, ništa što već niste čuli, ne samo mene, nego i druge da govore.
Svi koji me znate, kraće ili duže vrijeme, čut ćete me kako vatreno i srčano govorim o čudu zvanom ljudsko tijelo.
Naše je tijelo uistinu čudo. I njegovo neprekidno nastojanje da nas održi zdravima. I živima. I novima. Potpuno novima u svakoj sekundi našeg života. Bez našeg nastojanja. Ili posebnog truda.
Ipak, mnogi mnogi ljudi koje poznajem, bez obzira da li iz privatnog ili poslovnog života i okruženja, posežu za vanjskim.
Ipak, ….
Moram ići doktoru, dobio sam ovu ili onu bolest, ovo ili ono me boli, imam ovaj ili onaj problem, izvadit ću nalaze da provjerim…… Mnogi ljudi koje ja poznajem, bili oni moji prijatelji ili klijenti, a i sve između toga – makar nikoga ne krivim zbog toga – em najčešće očekuju i u potrazi su za instant rješenjem (tabletica, doktor, terapija i bilo što na brzinu i jednostavno), em zaboravljaju da mi nismo samo svoja fizička tijela. Također, vrijedilo bi podsjetiti se da nije samo hrana u obliku povrća i voća – hrana. Hrana je i sve što slušamo, čitamo, gledamo, ljudi sa kojima provodimo vrijeme i odnosi s njima.
Toliko su obuzeti sa nastojanjem da im netko drugi ili nešto drugo kaže što je to s njima (s njihovim tijelom), što uzrokuje tu nelagodu ili bol koliko god dugotrajna ili kratkotrajna bila, da im promiče da to pitanje trebaju postaviti sebi samima. Nitko drugi ne može vam pomoći niti riješiti vaš problem trajno. Mogu li ovdje reći zauvijek?
I dokle god budemo tražili izvanjsko da nam riješi neki problem, bez obzira na kojem tijelu – ostat ćemo zarobljeni u besplodnom djelovanju na simptome, umjesto da se fokusiramo na uzrok. I olakšanje koje doživimo sa takvim instant vanjskim resursom – najčešće će ostati kratkotrajno.
Da se razumijemo, svaka terapija (od masaže do tablete) može biti uspješna i sasvim sigurno može otkloniti neke od smetnji. Ja nikome ovdje ne dajem nikakve savjete vezane za zdravstveno stanje niti savjetujem bilo koga da svoju terapiju prestane koristitit (bez obzira je li tableta ili je masaža). Ne.
Ja ukazujem da činjenicu da ćemo sa svakom od terapija koje djeluju na simptome koje imamo stanje popraviti privremeno i nećemo ništa riješiti trajno sve dok se ne pozabavimo uzrokom.
Jer uzrok i simptom nisu isto. Simptomi se obično pojavljuju na fizičkom tijelu, možemo ih imenovati i osjetiti (imam temperaturu, boli me koljeno, povraćam, …..), i reagiramo tek kada se to dogodi.
No, to samo znači da smo zanemarili sve druge stvari – uzroke – koji su do toga doveli: nismo jasno rekli što želimo, ostajemo na poslu koji nas ne veseli, zadržavamo se u vezama u kojima ne rastemo, nismo povukli zdrave granice, šutimo o onome što osjećamo, ….
Nitko ne zna bolje od vas što se u vama događa. U vašem srcu ili u vašim mislima, u vašem životu. Nitko ne hoda u vašim cipelama. I dok liječnik ili bilo koji terapeut mogu pomoći, još je uvijek najveći dio posla na nama: Da sjednemo pred ogledalo i porazgovaramo iskreno sa sobom. Da si priznamo što nismo učinili. Što nas ljuti, što nam više nije potrebno.
I dok vam ja ovdje pune svijesti i prisutna priznajem da ponekad moramo posegnuti za instant rješenjem, isto tako vam svjesno i prisutno tvrdim da naša tijela imaju sva potrebna znanja i sve potrebne medicine kako bismo ostali optimalno zdravi.
Ništa od ovoga što ja govorim, sada ili bilo kada prije, ili što ću govoriti, nije dijagnoza za bilo koga od vas, nije savjet za bilo koga od vas niti je nastojanje da bilo koga nagovorim da prestane ići kod liječnika ili koristiti neku zadanu terapiju.
Namjera mi je da vas podsjetim na ono što vi već sigurno svi znate, iako u ludom tempu života i neprekidnoj jurnjavi to znanje lako ostane po strani. Zaboravljeno.
Ali je tu. I nitko vam ga ne može uzeti, ne može ga za vas koristiti i ne može vas uputiti u isto. To je zadaća svakoga od nas pojedinačno.
Da se sprijateljimo sa svojim fizičkim tijelom, da ponovno naučimo njegovu vezu sa sviješću, odnosno inteligencijom koja s njime upravlja. Da naučimo govoriti i razumjeti prije svega! govor svoga tijela. Da onda možemo odgovoriti na njegove potrebe na način na koji tijelo traži. Bez vanjskih ometanja.
Jer, da, mi smo ti koji upravljamo. Ne ništa izvana i od drugih.
Ako vam to još nitko nije rekao, ja vas volim. I vjerujem u vas. Znam da vi možete sve što odlučite.
blogpost by Darinka
Foto by Ella