07 May Uzalud vam terapije ako ne osvijestite držanje
I ako ne počnete svoje tijelo koristiti na ispravan način.
Uzalud vam bilo koja vrsta terapije, manualna, elektro, struja, ultrazvuk, magnet, kiropraktika, masaža, ….. koji god modalitet bio, neće pomoći (puno) izvan razdoblja u kojem ga primjenjujete. Pa i kada govorimo o tabletama. Kemiji proizvedenoj u tvornici, ali i o prirodnim pripravcima koje možete upotrebljavati. Protiv upale, bolova, ovoga onoga. Možete ih piti, ali one će samo kratkotrajno donijeti olakšanje, tj. prevarit će vas dovoljno da zaboravite na uzroke.
Zašto vam je uzalud sve to? Pa, jednostavan je odgovor. Ali hajde da prije nešto istaknem. Naime, gotovo sam pa sigurna da je držanje, jednom kada ga osvijestimo, nešto što će promijeniti naš život na bolje. Prije svega ovo se tiče koštano mišićnog sustava, kretanja, motorike. I to vrijedi onda ako nema nekog sistemskog poremećaja ili nekog teškog stanja koje čovjeka onemogućava u normalnom kretanju i motorici – ali čak i onda, pomaže da osvijestimo kakvo nam je držanje – u svim drugim situacijama, kod svih ljudi, bez obzira na dob, ako nešto boli u koštano mišićnom sustavu, ili ako postoji neka neravnoteža, terapije će pomoći kratko jer pristupaju simptomima, a ne uzrocima (barem većina njih).
No, nemojte me krivo razumjeti, ne odgovaram vas od tih terapija! Naravno da ćete si pomoći, ali ono što ja u ovom tekstu hoću istaknuti je da je potrebno osvijestiti kako naša tijela funkcioniraju i kako pomoći.
Koliko nas sjedi više od osam sati dnevno? Djeca u školama, odrasli ljudi na svojim radnim mjestima, u autima vozeći se od točke a do točke b, u gradskom prijevozu, pred televizorom, uz video igre…. i dok mogu razumjeti da nećete svi promijeniti posao (o da, ima poslova na kojima se ne sjedi) iz ovih ili onih razloga, neprekidno svojim klijentima savjetujem da učine nešto u svoje slobodno vrijeme. Vježbaju, hodaju, istežu se, općenito, pronađu nešto ili iskroje nešto što će za njih biti dobro i što će rado činiti. A ne pod prisilom. Neku tjelesnu aktivnost kojoj će pristupati kao što pristupate hrani, druženju, poslu: bez razmišljanja.
I koja će onda donijeti prijeko potrebnu ravnotežu ovim beskrajnim i štetnim satima sjedenja tokom dana.
Osim vježbanja, važno je vježbati svjesno! To međutim mnogi zanemarujemo.
Prema mojem dugogodišnjem iskustvu, i u mojem životu, ali i promatrajući i slušajući svoje dugogodišnje klijente, ako niste svjesni svoga tijela, prilično je jasno da će kroz vrijeme nastupiti problemi. Eh, sad.
Svjesni svoga tijela? Osviješteno držanje? Postura? Što to točno znači?
Sigurno je da sam nekoliko puta do sada pisala i govorila o centru ravnoteže našeg tijela. Isto tako o tome što je važno stalno imati na pameti kada je fizičko tijelo u pitanju i to bez obzira što činimo.
Centar ravnoteže se nalazi u donjem dijelu trbuha, u dnu zdjelice, u kukovima, cijelo to područje. Tome moramo pridružiti i takozvani “core” tj. mišiće koji nas drže ravnima i uspravnima. Kralježnica. Kada imamo kontrolu nad tim dijelom tijela, onda imamo i ispravno držanje, manje ili više. Tome je, naime, potrebno pridružiti još nešto. Svijest o tome gdje nam se nalaze lopatice. Ako lopatice “kontroliramo”, tj. ako smo i njih svjesni, onda smo uspravni i ravni. Kralježnica, znači, ona i sve oko nje: core, lopatice/ramena, kukovi/zdjelica. A onda i još nešto: vježbanje.
Što znači sve ovo, tj. kada su lopatice i centar stabilnosti u našoj kontroli i kako tu kontrolu dostići.
Prvo, naša kralježnica ima jedno jedino uporište, tj. oslonac. A to su naši mišići. Tijekom svakog pokreta, stajanja, vježbanja, ….. trpi/podnosi ogromne kompresijske sile. I za izdržati te sile bez pucanja, osim njezinog prirodnog izgleda i oblika sa lordozom u donjem dijelu leđa i kifozom u prsnom dijelu (a ovo je kod nekih od nas manje, kod nekih više izraženo, razlog više za osvještavanje držanja i vježbanje!!), potrebni su joj ne samo mišiči, nego i naša svijest o tome. Svijest o tome koliko ima tih mišiča, jesu li dovoljni, koristimo ih li na pravi način, tj. je li nam držanje takvo da nam olakšava ili da nam otežava. I pokret, i stajanje, i vježbanje, …..
Kako onda mi kontroliramo svoje držanje? Pa svjesnošću. Jednostavno je. I ne može biti jednostavnije. Moramo biti svjesni svoga tijela i sebe i kako ga koristimo. Držanje ne može biti nasumično ili nesvjesno. Nego mora biti svjesno. Moramo izaći iz glave, prestati vrtjeti prošlost ili budućnost u glavi i vratiti se u sadašnjost i posvetiti više pažnje svojem smještaju u vremenu i prostoru.
Kad to učinimo, riješit ćemo i držanje. Možda se pitate kako je uopće moguće 24 sata na dan biti svjestan svojeg tijela. Super da se pitate. Podsjetit ću vas na neuroplastičnost (i o tome sam već pisala), bez koje ne bismo mogli steći nove vještine bilo da se radi o kognitivnim ili lokomotornim. Neuroplastičnost je važna osobina tj. sposobnost našeg živčanog sustava – a on upravlja našim lokomotornim sustavom – i ona nema rok trajanja. Vječna je. Dok smo živi imamo je. Što ona radi? Pa, sjetite se kad ste učili voziti bicikl. Ili novi jezik. Iz početka je izgledalo nemoguće, bilo je teško, a onda je počelo biti sve lakše dok u jednom trenutku više uopće niste razmišljali o vožnji bicikla ili o novom jeziku, nego ste jednostavno vozili bicikl i govorili taj novi jezik.
Znači uopće nije potrebno svih 24 sata biti svjestan. Iako je moguće.
Eto tako je jednostavno!
Kada je u pitanju držanje, zahvaljujući toj istoj neuroplastičnosti ste zadržali neispravno držanje, zahvaljujući toj istoj neuroplastičnosti, vratit ćete ispravno držanje. Kako? Pa, tako što ćete svaki dan nekoliko puta usmjeriti svoju pažnju na tijelo i na to kako se drže vaši kukovi/zdjelica i gdje su vam loptice. Kada ih osvijestite, ostanite minutu u tom položaju i onda nastavite dalje sa svojim životom. Za par sati ponovite. Pa, opet, pa opet sutra. I dan iza toga. I još jedan dan. I sljedeći tjedan. U međuvremenu nastavljajte sa svojim životom i kada sljedeći put počnete imati neke probleme sa lokomotornim sustavom, pođite iz početka.
O kojem položaju govorim? Bit će vam najlakše sjetiti se sljedećeg: stisnite gluteus/guzicu i trbušnjake. I privucite lopatice jednu drugoj. U malko narastite iz dna kralježnice prema vršku glave. Neka to bude svjesno napet položaj, a ne ukočen i neugodan. Iako će se možda u početku takvim činiti. Postat će lakše kroz vrijeme, ne brinite.
Eto tako je jednostavno.
Pridružite vježbanje. Pridružite istezanje. Može isto sporadično! Pomoći će.
Našem živčanom sustavu treba samo impuls dok ne uspostavi električnu mrežu. Kad je električna mreža uspostavljena, protok je osiguran.
Kada je protok osiguran, mogućnost za povredu ili bolove je svedena na minimum.
Kralježnica lakše podnosi sile kompresije i nema neravnoteže. Naši su živci i mišići u paru. I naše tijelo u lokomotornom smislu funkcionira savršeno samo ako svi ti mišići iz para (lijevi i desni), imaju isti nivo napetosti/opuštenosti. Da bi naše tijelo bilo u ravnoteži, moraju u svakom trenutku biti isto kratki (u naporu), i isto dugački (u mirovanju).
Ipak, povremene napetosti mogu nastati zbog nakupljene mliječne kiseline. Ona je normalni prozivod rada naših mišića, ali zbog dugotrajnog stresa neki put se neće izlučiti cijela ni danas ni sutra, ni sljedeći tjedan, pa se onda možemo osjećati teški ili napeti.
Istezanje. Masaža. Disanje. Sauna. Boravak u prirodi. Smijeh. Klasična glazba….. su samo neke od stvari koje mogu pomoći.
Ukoliko to ne učinite. ukoliko niste svjesni sebe i svog tijela i njegovog smještaja u prostoru (i vremenu), onda će nastupiti veći problemi. Bolovi, stanja, mogućnost povrede.
Osvijestite držanje! Osvijestite svoje držanje. I vježbajte.
Dovedite svoje tijelo u ravnotežu. Ono je jedini dom koji ćete imati. Nemojte ga zanemarivati. Nego se pobrinite da ispunite njegove potrebe. I da….. razmislite čime se i kako hranite. I to je važno.
Ako niste sigurni kako, ili ako vam treba pomoć, nazovite, rezervirajte svoj termin!
Za kraj, ako vam to do sada nitko nije rekao, ja vas volim i vjerujem u vas. Jedino vi znate što je za vas moguće.
blogpost by me
Foto by pexels-artem-beliaikin-452738