02 Aug Seksualna želja, libido, potencija
Seksualna želja, libido, potencija.
Tokom svih godina moga rada sa klijentima u području osobnih usluga (terapije masažom, aromaterapija, reiki, coaching programi vezani za fizičko tijelo (a i sva naša tijela) …. dobivala sam upite i uglavnom su to bili muškarci, samo poneka žena, dajem li masažu sa sretnim završetkom, dajem li tantra masažu, može li lingam masaža pomoći za potenciju, vraćanje potencije nakon operacije prostate, masaža prostate, radite li kremu koja povećava penis, libido i održava potenciju i slično.
Zadnjih par godina taj se broj povećao i ne prođe dan da u moj inboks ne dođe mail ili na moj mobitel poziv sa nekim sličnim pitanjem.
Raspon godina muškaraca koji postavljaju ta pitanja je od 20ak do 70 i više. Nekoliko generacija muškaraca.
Zašto je to tako?
Postoji li neka tabela koliko je prihvatljivo imati seksualne želje, libida, potencije? neka skala, od 1-10 recimo?
Ili neki propis koji kazuje kada sve to mora početi u životu, kojim intenzitetom i učestalošću trajati i kada završiti?
Zašto je odjednom toliko seksuanih “problema” i zašto se to uopće zove problemom? Mislim zašto je problem ako žena ili muškarac nemaju seksualne želje, libida ili potencije svaki trenutak svog života?
Zašto tražimo pomoć seksualnog terapeuta, tantra masaže, masaže sa sretnim završetkom i slično?
Zbog čega je čovječanstvo toliko opsjednuto seksom? Poglavito muškarci.
Samo nemojte reći da je to tako oduvijek bilo ili da je to normalno ili da je to zato jer je seks ugodan (da li je? da li je baš uvijek? ženama ili muškarcima?).
Nemojte to reći ako zbog ničeg drugog, a ono zbog toga jer to dotiče samo jedan dio cijele ove fame.
Pogledajmo zajedno. I donesimo zaključke koristeći neku logiku, dedukciju i objektivnost.
Seks prodaje sve, doslovno sve, od igle do lokomotive.
Svaka reklama ili plakat je ili sa eksplicitnim prikazom ili sa insinuacijom na seks i golotinju uglavnom sa ženskim guzicama i sisama.
Viagra se prodaje kao pivo na svakom koraku i općenito je prihvatljivo da se posegne za čarobnom (neko mi reče plavom) tableticom bez obzira radi li se o mladom čovjeku ili nekom u sedamdesetima.
Od malena nas na suptilne i manje suptilne načine uči da je golotinja i sve vezano za spolne organe i “ono dole” sramota, nepoželjno, treba pokrivati tkaninom, ulošcima, raznim mirisima, jer smrdi ili slične budalaštine. Kontradiktorno, zar ne biste to rekli?
Crkva zagovara ideju kako seks treba konzumirati tek nakon bračnih zavjeta i općenito, no po crkvi smo se već i rodili u grijehu. Štaaaaa?!
Žena koja se fino uredi i pokaže noge izaziva muškarce, zove se kurvom – suptilno ili manje suptilno – a ja vas pitam koga bi muškarci ševili ako ne bi bilo žena?
I tako dalje i tako dalje i tako dalje. Mogla bih ovde nizati još toliko toga, ali vjerujem da je i ovo bilo dovoljno da shvatite na što mislim.
Jesmo li mi svi onda licemjerni? Jer nemojmo se zavaravati, to nisu drugi, to smo mi. To nije društvo, jer društvo smo mi. Možda zatvaramo oči pred nečim? što nam se ne sviđa ili ne želimo vidjeti.
Recimo da u spavaću sobu idemo sa zadatkom. Moramo učiniti to i to, tim redoslijedom, svršit ćemo i idemo dalje.
Ili recimo seks i ljubav nisu jedno te isto, pa zbog toga stalno tražimo seks jer ga je lakše naći.
A možda je baš u tome “problem”.
Seks je samo riječ. Potrebna za objašnjenje nečega u njutnovskoj znanosti, tj. svijetu ovih materijalnih stvari. U fizičkom.
U duhovnom svijetu, u kvantnoj znanosti, riječ seks ne postoji, postoji samo energija.
Seks koji je isplaniran postaje mehanička radnja, a da ni sami ne znamo kada se to dogodilo. Postane nam u stvari dosadno, ne daje toliko poznato ili željeno zadovoljstvo, sreću, zanos, štogod….. pa tražimo sve više i više toga u nekoj bezglavoj i bezumnoj potrazi za istim onim osjećajem koji smo imali ranije. I ne pronalazimo to što tražimo, ali nastavljamo tražiti jer nas tjeraju sve one stvari izvan nas i unutar nas koje su nas tjerale i ranije.
A ranije je bilo onda kada smo još bili puni zanosa, učenja nečeg novog, radosti. Nismo bili opterećeni sa svim ovim što nas okružuje – svijet i vrijednosti kakve se danas općenito vrednuju, a i sve sa i oko riječi seks (prisjetite se što sam nabrojala na početku ovoga teksta).
Nismo to sve znali, pa je naša želja bila čista. Onakva kakva treba biti. Zar ne bi bilo daleko prirodnije i prihvatljivije i ljepše da smo nastali kao plod nečeg uzvišenijeg? Želje naših roditelja da nas imaju. A ne (puste) želje za kratkotrajnim zadovoljstvom.
Nedavno sam u jednom svojem postu napisala da su faraoni rasipali sjeme, seksali se, ejakulirali samo onda kada su trebali novog potomka. Ne mogu vas natjerati da u to povjerujete, nisam sto posto sigurna niti da sama u to vjerujem, ali možda da svi zajedno promislimo o svemu ponovo?
Prvo, da li i kada ćemo i s kim stvarati djecu nije ničiji problem nego nas i onog muškarca/žene s kojom smo se to dogovorili. I naravno djeteta koje ćemo iznijeti na ovaj svijet. Ljudi moji, nije to mala stvar i ne bismo joj trebali pristupiti kao takvoj. Nego kao nečem uzvišenom i svetom. Jer novi život JEST svet!
Drugo, orgazam je toliko intiman čin da mi je potpuno nezamislivo da mnogi još uvijek žele razbacivati ih okolo u nekim jednokratnim epizodama sa nepoznatim ljudima koje će vidjeti tada i bog zna kada, ako ikada ponovo.
Treće, nije niti moguće, niti je potrebno osjećati snažni libido, seksualnu želju, potenciju 24 sata na dan sedam dana u tjednu. Čak ni kada bi naši životi potpuno drugačije izgledali. A kamoli dok su ovako kaotični i besciljni kakvi jesu.
Recite, možda možete barem na kratko razmisliti o tome koliko nam je predodžba seksa i stvaranja novog života, tj. rađanja djece predstavljena nakaradno? Da o tome ponekad promislite ne zbog toga da biste se prestali seksati, nego da promislite o tome jeste li u seks tjerani nečim izvanjskim ili je to vaša intimna potreba? Ako je vaša intimna potreba, onda možda niste sa partnerom koji želi isto što i vi. Ako je potreba tjerana zahtjevima društva, onda molim vas promislite još jednom.
Znam, puno je tih možda, kao što je možda i sve ovo što ja ovdje ispisujem samo jedan sloj cijele priče. Ali zar smo zaista došli na ovaj svijet da bismo radili od rođenja do smrti za nekog drugog da bismo imali varljiv krov nad glavom i nešto hrane na stolu plaćajući za sve. Nekome. Kome i zašto? Po čemu smo drugačiji. Posve sigurno ne po tome što netko ima više prava nego netko drugi. Na bilo što.
Možda je zapravo došlo vrijeme da svi zajedno promislimo o tome. U što trošimo svoju energiju? Životnu energiju da se razumijemo. To je ista ona koja stvara novi život. I djete. I sve što uzmemo u svoje ruke i čemu posvetimo pažnju. To je energija koju ulažemo u seksualni čin. Mi smo ti bez kojih ovoga oko nas ne bi bilo. I naša energija.
Zato, kada sljedeći put počnete razmišljati o tome kako vam je seksualna želja slaba, libido nizak i potencija nedovoljno snažna…… razmislite. Jeste li usitinu nezadovoljni sa svojim seksualnim životom ili životom općenito.
Ne šalim se. Mrtva sam ozbiljna.
Ali nikoga ne želim niti uvjeriti niti uvrijediti, pa vas molim da uzmete ono što vam rezonira, a ono što vam ne rezonira jednostavno odbacite. Nema potrebe da se bilo tko od nas živcira.
Za kraj….. Ako vam to danas još nitko nije rekao, ja vas volim i vjerujem u vas. Samo vi znate što je za vas moguće.
blogpost by ME
Foto by enjoyment-pexels