16 Mar Četiri razloga zašto ne biste sami sebi trebali govoriti „moja malenkost“
Od pojave prvog kućnog kompjutora, a u moje vrijeme je to bio Commodore, pa sve do danas, svakodnevno sam online. Čitam razne novinske i ine portale, članke, blogove, tekstove …. U zadnjih godinu dana sam svakodnevno i na nekoliko društvenih mreža. Na LinkedIn-u, Facebook-u, Google+, Twitter-u … Iako ne razumijem ljude čiji su život postale društvene mreže i komunikacija u virtualnom svijetu, ne poričem korist društvenih mreža. U određenoj mjeri.
No, neću o koristi društvenih mreža, nego ću o nečemu što u proteklih godinu dana susrećem više nego što bih pomislila mogućim. Nečemu što me rastužuje, ali imam potrebu o tome pričati. A to je činjenica da veliki broj ljudi govoreći o sebi upotrebljava izraz „moja malenkost“.
Pa tako neki dan u tri različita članka pročitam od autora članka ili od osobe koja je intervjuirana u članku „moja malenkost i taj i taj“, „moja malenkost tu i tu“, „moja malenkost je napravila ovo ili ono“.
Zašto si to nikada ne bismo trebali reći? Ja ću vam ovdje dati četiri velika razloga, onako kako ih je meni moje iskustvo, život, moj rad na sebi izložio:
1. Zato što smo svi mi jedinstveni
2. Zato što ne postoje dvije iste jedinke
3. Zato što smo svi mi drugačiji jedni od drugih
4. Zato što tako negiramo sami sebe i sva naša dostignuća.
Govoreći iz perspektive sebe kao odrasle samosvjesne osobe i sebe kao aromaterapeuta, holistički, različiti smo i fizički i emotivno i mentalno i duhovno. Volimo različite stvari, neki od nas su znastvenici, neki prirodnjaci, nekima dobro idu strani jezici, neki su dobri u društvenoj sferi. Neki smo otvoreni novim ljudima i stvarima, neki baš i nismo. Mnogi od nas su vesele prirode, neki su kolerici, neki su melankolici. Neke od nas je teško naljutiti, neki imamo tremu pred ispit ili nastup ispred većeg broja ljudi.
Mnogi se neprekidno uspoređuju sa drugima, često se i natječu, tko će biti bolji, brži, uspješniji, tko će imati skuplji auto, ljepše odijelo …. Neki stalno dokazuju da su dobri, bolji, uspješniji od drugih … Neki lažu više, neki manje, na neke se ljutimo više, a na neke manje. Neki smo uporni, neki lako odustajemo. Neki se manje ili više bojimo ovoga ili onoga. Na kraju, neki smo postigli nešto što će neki ljudi ocijeniti kao nedovoljno, a nekima će to biti vrhunac, nešto što su sami oduvijek sanjali, a nekako nisu još uvijek ostvarili.
Sve što vi jeste vas čini onima što jeste bez obzira koje od osobina posjedujete. Jedinstveni ste, samo vi imate taj sklop mentalnih koncepata, emocija, duhovnih vrijednosti. Ne postoji niti jedna osoba na cijelom svijetu koja bi bila ista kao i vi. Jednako tako ne postoji netko tko je bolji ili gori od nas. Postoje samo drugačiji od nas. Vrijedimo onoliko koliko smo uložili svojeg znanja, poštenja, truda, u sebe ili ostvarenje bilo kojeg cilja. Nemojte zaboraviti, naše ciljeve ostvarujemo mi sami, a ne netko drugi za nas. I ti isti ciljevi su samo naši, ne nečiji drugi.
Zato, govorite „ja“ bez dodatka, sa puno ljubavi. Sa onoliko istine u toj riječi koliko je bilo uloga u ono što ste postali i ono što ste postigli. Ako vam se čini da je malo, malo je u odnosu na vaše sposobnosti, želje, planove, a ne u odnosu na tuđa dostignuća. Ako je bilo puno, opet su to vaše sposobnosti, vaše želje, vaša dostignuća. A ne tuđa. I zbog toga se ne bismo trebali nazivati sa „naša malenkost“.