25 Apr Granice (tekst)
Zašto tema granice? Zato što sam jučer stavila jedan post u kojem sam izrekla jedan svoj modus operandi, a to je fokus na pozitivno i fokus na vlastite snage, fokus na sebe i na svoj vlastiti život, a ne na nešto negativno – fokus na pozitivno ne znači da negativno negirate ili da ne vidite, nego to samo znači da ne dopuštate da to negativno ne utječe na vaš život više nego što je to potrebno.
Od tud se rodila tema granice.
Granice su nešto što nas ptribližava ili nas odmiče od ljudi ili situacija. I ja, kad god spominjem granice, stalno imam na pameti istu misao: Pa neće valjda svaki izvanjski događaj i svaka izvanjska situacija i svaka osoba izvan mene utjecati na to kako se ja koji dan osjećam.
To je prva granica koju mislim svatko od nas mora povući, da bi živio život u kojem može maksimalno iskazati sebe i sve svoje darove i talente, i dati najveći maksimalan doprinos i sebi i ljudima sa kojima živi i svojoj zajednici, i svojem radnom kolektivu, znači svima.
Bez fokusa na sebe i pri tome nemojte ovo pomiješati sa narcisoidnošću! Uvijek, uvijek imajte na umu, sve što radim, sve što govorim, sve što se događa u mom životu, sve odluke koje donosim, sva vjerovanja koja stječem kroz svoj život su zasnovane na jednom postulatu. Ne može biti drugačije.
Sve ovo činim, sve ovo odlučujem, sve ovo izgovaram za vlastito dobro i za dobro svih koji su u to uključeni. Bez toga ne možemo pričati o integritetu, niti o granicama, niti o fokusu, niti o pozitivnosti, niti o vlastitom ja i vlastitom životu. Bez toga zapravo ne ide ništa.
Granice? Nemojte dopuštati, to je prva granica koju morate napraviti, nemojte dopuštati da izvanjski događaji utječu na vaše raspoloženje, na vaše odluke. Ne može biti drugačije. Odnosno može, ali onda živite u stresu. Jer, ako vi odlučujete da o vašem raspoloženju utječe činjenica da niste našli parking odmah, ili da onaj ispred vas nije krenuo na zeleno odmah, onda kada ste vi mislili da treba krenuti, onda nešto nije u redu – morat ćete mijenjati perspektivu.
Druga granica se uvijek tiče naših odnosa prema drugim ljudima. Ukoliko vam netko, uz pretpostavku da svi mi dolazimo u bilo koji odnos otvorena srca, pozitivni, puni prijateljske i ljudske naklonosti i tako dalje, ne daje isto zauzvrat. Ne dobijemo uvijek isto zauzvrat.
Eh, granicu je nužno postaviti odmah. I granicu postavljamo mi, ne očekujemo da netko drugi zna tu granicu, jer ako nikada ne kažemo da nas nečije ponašanje ili riječi smeta, ta osoba nikada neće znati da svoje ponašanje i svoje riječi treba malo korigirati. Nemojte očekivati da netko baca grah ili da netko zna unaprijed kakve se misli motaju u vašoj glavi i što zapravo vas vrijeđa, što vam smeta, što ne volite.
Nego jasno i glasno izrecite. Ukoliko nakon što ste jasno i glasno izrekli, a ta osoba to ne poštueje, okrenite se i otiđite.
I kad prestanemo komplicirati i očekivati iako postoje razlozi, ali zar sebe toliko sebe volimo da smo spremni biti izloženi nečijem vrijeđanju 3, 6 mjeseci, godinu dana, 10 godina!!??
To je granica koju morate postaviti.
Još jedna vrsta granica koja postoji je ona koja je promjenjiva. Ukoliko je neka osoba stvarno promijenila svoje ponašanje, a iz početka ste bili rezervirani prema toj osobi, potpuno je u redu da svoje granice pomaknete bliže toj osobi! Otvorite granicu i jasno recite toj osobi da ste spremni, naravno ako jeste, krenuti nekim drugačijim putem.
Razmišljate! To su granice. Fokus. Integritet. Odluke. To je sve što vam treba. Više ništa od toga vam nije potrebno. Fokusirajte se na sebe ina vlastiti život.
bogpost by Darinka
Foto by JillWellington