15 Jan Centar stabilnosti tijela i kakve to veze ima sa držanjem
Dugo sam dvojila kako nazvati ovaj blog. Jednako dugo me držalo i ono “još nemam sve u glavi, još nije gotov”. Oni koji stvaramo, bez obzira o čemu se radilo, znamo tu dilemu.
No.
Nekako su se kroz ovo što radim i ogromnu ljubav i poštovanje prema ljudskom tijelu, prije svega svom vlastitom, profilirali i moji klijenti. Uglavnom su to ljudi koji već imaju neki problem sa koštano mišićnim sustavom. Kroz godine iskustva, nekoliko je stvari isplivalo kao zajedničko svim tim problemima. Odnosno svim tim ljudima.
Gotovo 100% mojih klijenata su ljudi čiji je posao sjedilački (ljudi u uredima, za šalterima, taksisti, zetovci, djeca u školama, studenti na fakultetima, …). Vrlo malo onih koji se bave nekim teškim fizičkim poslom dolazi k meni, uglavnom zbog toga jer su umorni.
Neprekidno govorim da je sjedenje prvi uvjet koji nas je doveo ovdje gdje smo sada. Ljudi općenito puno sjede, sjede u autima, pred televizorima, uz svoje mobitele. Sjede. I vrlo malo ili nikako ne vježbaju i ne kreću se.
Ipak, bez toga se njihova stanja neće promijeniti bez obzira na terapije koje uzimaju (masaža, fizio, sauna, ovo ono, ….). Kao što se ništa neće promijeniti ako ne osvijestimo svoje tijelo i kako ga nosimo i s njim se ponašamo.
Isto tako, velika većina ljudi koje ja susrećem kroz svoj posao, a i onih iz privatnih sfera mog života – ima izrazito nepravilno držanje. Nisam baš provjeravala, ali sigurno je da sam pisala o značaju ispravnog držanja. Vjerovatno ću još puno puta o tome pisati i govoriti.
I neće vam to biti ništa novo. Svi vi to već znate, ja vas samo podsjećam!
Danas sam s vama htjela podijeliti dva važna dijela našeg tijela koja izravno sudjeluju u ispravnom držanju. Štoviše, oni su i centar stabilnosti našeg tijela i vrlo je važno da smo ih uvijek svjesni što god radimo. I kad sjedimo i kad ležimo, i kad hodamo i kad dižemo neki teret, kada vježbamo…. u svakoj sekundi svog života. I ne pretjerujem. Za one koji su to pomislili.
Prava je istina da nismo svjesni svog tijela iako u njemu živimo. Nismo povezani sa njim i ne govorimo isti jezik iako se poruke zapravo neprekidno izmjenjuju. Ne pazimo na svoje tijelo ni u pokretu (ili izostanku istog), ni kod hrane, ni pića i svega što unosimo na usta, niti u smislu našeg emotivnog stanja ili uvjerenja. Nismo ga svjesni. A morat ćemo postati. To je zapravo jedini dom koji ćete ikad imati. Pomislite kako je to moćno!
Centri stabilnosti? Prije svega naša zdjelica/zona kukova/donji dio leđa. Onda lopatice.
Kada započnem svoj rad sa klijentima, prvo provjerimo držanje i poravnamo ga. Ponovimo još nekoliko puta. Nije potrebno puno više od toga zbog neuroplastičnosti našeg živčanog sustava. I o tome sam već pisala. Vrlo brzo ide ispravljanje, prvi je korak osvijestiti da nešto nije dobro. Obično nas bol najbrže podsjeti i osvijesti.
Kukovi/zdjelica? Kada se radi o kukovima odnosno o zdjelici, iako smo iste anatomije, različite su nam poluge, dužine i veličine kostiju, zglobova, elastičnost i dužina tetiva i ligamenata i sve to je kod svih nas drugačije. Ipak, svi mi možemo ispupčiti prema natrag ili upupčiti prema naprijed – tj. približiti ili udaljiti kukove od rebara. Krajnji prednji i krajnji stražnji položaj je individualan, a onda i neutralni položaj koji je negdje između tih dva krajnja.
Kada pronađete svoj neutralni položaj, angažirajte trbušnjake i guzicu. Ili to učinite istovremeno. Stisnite ih i uvijek ih budite svjesni. Uštedjet ćete sebi mnoge probleme i bolove.
Iza toga se još malo protegnite u gornjem dijelu tijela kako biste smanjili sile kompresije u kralježnici.
Lopatice? Kada ste učinili ono što sam napisala gore sa svojim kukovima tj. zdjelicom i protegnuli se, još spustite svoje lopatice prema dolje i približite ih jedne drugoj. Pomoći vam može ako minimalno rotirate ramena prema natrag.
Kada ste taj položaj zauzeli, shvatit ćete da vam je pomalo neugodan ili ga teško održavate. I to je dobar znak vjerujte mi! Izdržite malo tu neugodu, zahvaljujući neuroplastičnosti, vrlo brzo će vam taj položaj postati prirodan. I svaki put kada primjetite da ste se počeli loše držati, sjetite se neuroplastičnosti i popravite stanje.
U vašim je rukama ta moć!
Kada ste zauzeli ovaj položaj, on ne bi smio biti prisiljen ili karikiran. Nego lagan i opušten i prije svega prirodan. Iako ćete se u početku možda osjećati čudno i neprirodno.
Kada vladate sa ovih dva dijela vašeg tijela, ispravno je i vaše držanje. Niste pogureni, nemate ramena na različitim pozicijama, niste rotirani u jednu stranu ili nagnuti u stranu. Imate prilično balansirane težine na nogama.
Ispravno stojite, ali i ispravno dižete teret. I naravno, i sjedenje, koje nikako i nikome ne preporučujem kao dobro, ali ću sve vas koji sjedite usrdno moliti da izvan posla ili škole učinite sve kako biste svojim rijelima osigurali zdravlje. Ponavljam, vi to možete! I ako mnogi od vas nećete ili ne želite promijeniti posao, sigurno je da možete za sebe učiniti nešto kada niste na poslu! Ako zbog ničeg drugog a ono zbog toga da vam sutra kada ponovno dođete na posao to sjedenje bude manje pogubno! Ako ništa prestanite imati prekrižene noge ili se naslanjati na nešto. Koristite stečeni i osvješteni centar stabilnosti!
Zašto? Zato što ste postali svjesni svog tijela? I slušate njegove poruke. Komunicirate sa njim. I to je divno.
Ali i važno!
Za kraj, ako vam to još nitko nije rekao, ja vas volim i vjerujem u vas. Znam da možete postići sve što naumite. Jer vi odlučujete što je za vas moguće!
blogpost by Me
Foto by SJJP