10 Feb Hir
Nedjelja je. Sjedim i nešto promišljam o programu koji priremam i u misli mi se pojavi pjesma Josipe Lisac Hir.
Koliko sam god puta započela promišljati o programu, nametnula se ova pjesma.
Onda sam se počela pitati zašto baš ta pjesma. I što mi to poručuje moja podsvijest.
Što s tim da napravim.
Došao i odgovor. Došlo je nekoliko njih, ali zbog jednog sam sada ovdje: Stavi to u blog/post/mail.
Ne znam znate li tekst pjesme?
Josipa pjeva o tome kako “sve ih smeta to” ili “zao jezik spremno kaže” što god da ona napravi. Sve što napravi smeta ih.
Tko god oni bili.
Što god činite, vjerujete, mislite, govorite, što god su vaši hobiji, navike, odluke, izbori, kakav god vaš život bio….. UVIJEK će postojati netko kome se to neće svidjeti.
Tko će to kritizirati.
Tko će vas odgovarati.
Tko će vas ismijavati.
Tko će to pokušati obezvrijediti.
No, NIKAD nemojte zaboraviti: oni govore, postupaju i odlučuju iz vlastite perspektive. Vi iz svoje.
Dovoljno vam je vlastitih vjetrenjača, ne trebate još i tuđe.
Nemojte se smanjivati za nikoga. Nemojte se smanjivati za nikoga. Nemojte se smanjivati za nikoga. Ne mogu dovoljno puta ponoviti ovu rečenicu, toliko je važna. Na vlastitom iskustvu znam koliko je teško hodati putem kojim se rjeđe ide. I koliko je taj put samotan. Kada odlučite da je vaš život samo vaš i da je život drugih samo to – život drugih. Isprepliću se, naravno, mi smo društvena bića i tražimo blizinu drugih ljudi, ali svatko je od nas odgovoran samo i jedino za sebe. Jedan od mojih najtežih koraka je bio prihvatiti i zavoljeti onaj dio sebe koji su drugi najviše kritizirali. Nakon toliko godina – guess what? – ni sama više nisam voljela taj dio i sama sam bila najveći kritičar. I sada se tu i tamo pomučim oko toga, ali sve sam bolja u tome. Zubima i noktima branim taj dio: onaj koji sanja, koji stvari zove svojim imenom, koji postavlja pitanja, koji šupozorava na vlastite granice, koji se ne može kupiti.
Nemojte odustajati od svojih želja, planova, snova. Nemojte prestati biti ono što jeste zbog bilo koga. To nije biti sebičan. To pokazuje emotivnu, mentalnu zrelost kakva nam je nužno potrebna za zdrav život.
Nemojte dopustiti da tuđe drame postanu vaše drame i odlučuju o tome kako se vi osjećate, što su vaše želje, planovi, kakvo je vaše raspoloženje i slično. Svoju energiju dajte samo za svoje ciljeve (trebam li napomenuti osnovno pravilo svemira – za svoje i dobro svih koji su uključeni?) i potrošite je pametno.
I kada sudjelujete u tuđim dramama, učinite to iz neutralne pozicije. Nemojte opterećivati svoj emotivni ili mentalni status nabojem koji nije vaš. Bio on pozitivan ili negativan. Isto tako, pametno odlučite gdje je vaše sudjelovanje potrebno a gdje nije. Iznenadit ćete se u koliko situacija nije.
Pronađite svoj način kako dosegnuti unutarnji mir i zadovoljstvo koje će malo toga moći poremetiti, ali ćete se uvijek, uz pomoć tog načina moći vratiti u to mjesto.
Vi niste odgovorni za tuđe ponašanje, vjerovanje ili izgovorene riječi. Odgovorni ste samo za svoje. Također niste odgovorni za to kako drugi doživljavaju vaše ponašanje, vjerovanje ili izgovorene riječi (trebam li napomenuti osim ako koristite ružne i uvredljive riječi ili nekoga ismijavate, obezvrjeđujete i slično). Odgovorni ste za svoj integritet i svijest i savjest.
Što reče dr Joe Dispenza: Turn to the person next to you and tell them: YOU GOT THIS.
blogpost by ME
Foto by BarbaraALane
PS. Vi određujete što je za vas moguće
PS2. Proslijedite moj tekst ljudima, nikad ne znate kome će to doći u presudnom trenutku.
PS3. Sadržaj ne stavljam svaki dan, ali kad ga stavim iz srca je.