Masaža Tijela | Misliti pozitivno
18798
post-template-default,single,single-post,postid-18798,single-format-standard,ajax_fade,page_not_loaded,,qode-child-theme-ver-1.0.0,qode-theme-ver-12.0.1,qode-theme-bridge,wpb-js-composer js-comp-ver-7.9,vc_responsive
 

Misliti pozitivno

Misliti pozitivno

Sigurna sam da ste mnogi do sada već puno puta čuli frazu: Moraš misliti pozitivno, moraš biti pozitivan ili nešto slično. Znamo li što to ustvari znači?

Moje mi iskustvo u radu sa ljudima pokazuje da ta fraza unosi dosta dilema, nemira ili kontroverze među ljude, a isto tako i ostavlja neke od njih u uvjerenju da su duboko podbacili jer im to nije uspjelo.

Prvo, nismo svi mi jednako snažni mentalno i emotivno i koliko god je nas, toliko je i različitih reakcija na (naoko) istu situaciju. Ono što je nekome sitnica, nekome drugome je veliko i teško i obrnuto.

Drugo, ne činimo svi jednake izbore jer oni ovise o svim našim iskustvima i uvjerenjima, ali i o trenutnim okolnostima u kojima živomo. Tako će jedni smatrati potpuno normalnim neka djela, riječi, misli, dok će drugima to biti potpuno neprihvatljivo.

Sada kada sam sve ovo rekla, molim vas da ostanete još malo sa mnom, voljela bih vam ispričati svoju perspektivu.

I ja sam nekad i slušala frazu “misli pozitivno” i govorila je a da nisam uopće nikad razmislila o tome što bi to točno značilo ili kako to postići. Nisam povezivala niti sa kontekstom. Nisam znala da je to proces koji sadrži neke određene korake.

Ipak, vremena su drugačija, proteklo je puno vode ispod moga mosta i ja sada tu frazu vrlo rijetko upotrebljavam, ako uopće.

Umjesto nje, ja sada čujem, govorim ili mislim sljedeće:

  1. Preokreni svoj fokus, ili

  2. Promijeni retoriku, ili

  3. Probaj o tome misliti na drugačiji način.

Mnogi ljudi koje ja poznajem trenutno (ili već neko razdoblje) imaju teške trenutke. Ili su suočeni sa nekim kroničnim i dugotrajnim stanjem (ne volim reći bolešću!) ili su na poslu koji ih iscrpljuje ili su u vezi koja ih uzrujava. Drugim riječima imaju u svom životu situacije koje im troše resurse – emocije, um, vrijeme, fizičko tijelo, energiju. Ja ovdje neću ulaziti u razloge zašto je nešto kronično ili da li je do toga uopće trebalo doći (trebalo je trebalo, svi mi imamo različite okidače za promjenu ali i različito vrijeme). Niti mi pada na pamet uspoređivati bilo čije probleme.

Niti pozitivnost znači ignoriranje vlastite sitauacije, problema, boli. Pravljenje da se ona ne događa. Negiranje.

Svakome je njegovo teško, najteže. I sit gladnom ne vjeruje. Ponavljam….. svi smo mi drugačiji.

Prepoznat ćemo to tako što nam taj čovjek, bio on naš prijatelj, član obitelji ili kolega s posla, neprekidno o tome priča. Nedavno sam čula jedan dobar izraz “utapam druge sa svojom bolešću” i dijelim ga ovdje s vama jer je osjećaj upravo takav: utapanje. Tako se utapa i onaj koga se to tiče i kome se to događa, ali se s njim utapa i onaj koji sluša. Danas, sutra, za tri tjedna, na pauzi za kavu, kod nedjeljnog ručka i slično.

Rečenice započinju sa “meni je teško”, “ja to ne mogu”, “sve sam probao”, “ništa do sada nije funkcioniralo”, “nema lijeka i pomoći”, “kome sam što skrivio da sam ovako kažnjen”, “što sam loše učinio da mi se ovo događa”, “borim se sa ovim svakodnevno”, “nitko me ne razumije”, “svi misle da sam lud”, “nemam od nikoga podrške”, “doktori mi kažu da umišljam i da je sa mnom sve u redu”, i tako dalje i tako dalje i tako dalje.

Što bi ovdje značilo “preokreni svoj fokus”? Započeti misliti na nešto drugo osim problema koji vas trenutno muči i koji zaokupira vašu pažnju, vrijeme, misli, emocije. Namjerno nisam rekla prestati misliti na problem jer ovakva konstrukcija rečenice u ljudi izaziva otpor i priličan antagonizam. Zbog toga potražite nešto u svom životu što vas veseli i što vam dobro ide i mislite na to. Ako i sada govorite “ali ja to ne mogu”, onda mi recite tko umjesto vas može misliti. I da li može bilo tko misliti umjesto vas. Što kažete?

Kada smo kod “promijeni retoriku”….. huh! Ovo je tvrd orah i podsjeća me na onu vjevericu iz Ledenog doba koja je činila sve da se domogne svog žira, ali i njezin žir je bio izvor njezinog bivanja. Što ja to mislim ovdje? Prije svega započnite svoje rečenice sa afirmacijom. Recimo: Ja se osjećam slabije nego jučer. Ili dodajte neku riječ koja će potpuno promijeniti značenje rečenici koju svaki dan izgovarate, recimo: Ja nisam pronašla način da sve ovo preokrenem JOŠ. Još ga nisam pronašla. Tražim. Počnite govoriti afirmacije koje nisu vezane za vaš problem. Pa umjesto da izgovorite Ja ovo ne mogu, recite: Danas mi ide bolje nego jučer. I prestanite ponavljati uvijek iste rečenice ili riječi: Osjećam se loše, Borim se cijeli dan, Sve u mom životu je patnja.

Uistinu, naše misli i emocije kreiraju našu stvarnost, i riječi nose vibraciju koja u naš život donese sve ono što smo ikada izgovorili, prije ili kasnije, kao što to kaže ona narodna poslovica “Čega se bojiš to će te snaći”.

Tijelo – točnije naš um – ne zna razliku između nečega što se uistinu događa i onoga što mi pomišljamo da se dogodilo. Zato i jest ona izreka “fake it till you make it”. Svi ste čuli za placebo, zar ne? Da, svi vam već vjeruju da imate taj neki problem, ali ne, ne morate non stop neprekidno o tome govoriti. Sve dok nešto ne promijenite, vaš se problem neće promijeniti niti će nestati.

Treća stvar je: Probaj o tome misliti na drugačiji način. Ako vas vrijeđa ponašanje vašeg kolege ili šefa na poslu, upitajte se zašto. Nije potrebno opravdavati ničije postupke niti je potrebno non stop ponavljati kako je taj netko drugi učinio ovo ili ono (kriv je), jer, ne zaboravite, novčić nikada ne zvoni sam. Ali ljudi koji u nama izazivaju neku emociju skupa sa svojim ponašanjem nose i poruku. Prije svega, što drugi ljudi govore, čine i vjeruju – nije naš problem. Poslije svega, samo smo mi odgovorni za svoje ponašanje, vjerovanje i riječi. Vrlo je jednostavno. Zato razmislite koje je to vaše uvjerenje na meti i treba izaći na svjetlo dana onda kada vas razljute nečije riječi ili ponašanje.

Misliti na drugačiji način je i izaći izvan granica fizičkoga i ući u granicu metafizičkog. Energetskog. Nesvjesnog. Podsvjesnog. Ukoliko vas boli koljeno, promislite o tome iz metafizičkog smjera. Koljeno se sagiba, na koljenima molimo, koljena omogućavaju da se spustimo do nekoga tko je od nas niži rastom. Koljeno podnosti dosta sile i podizanju, u promjeni smjera, u kretanju. Koljeno nosi energiju poniznosti. Na najpozitivniji mogući način. Gdje niste bili ponizni? Koga previše molite? Gdje ste kruti?

Treće, velika većina ljudi reagira tek kad nam nešto stvori fizičku bol ili neugodu. To znači da smo zanemarili sve znakove koje nam je prije toga već poslalo naše emotivno tijelo, naše mentalno tijelo ili naše duhovno tijelo. Vratite se koji korak unatrag i provjerite što ste vi propustili.

Tek kada sagledate zašto se nešto pojavilo u vašem životu (pogotovo ako je to nešto vama neprihvatljivo jer boli ili vas iscrpljuje), možete osvijestiti što je do toga dovelo, zahvaliti se iskustvima, ljudima, situacijama, i prihvatiti to kao dio vašeg rasta. Tek kada ste to učinili možete integrirati emociju/stanje/bol u svoj život i energetsko polje i krenuti dalje.

Ima još nešto vrlo važno. Često se u ovakvim raspravama potegne tema (nečije) krivnje ili (nečije) slabosti ili neuspjeha.

Ništa od toga nije tema. Tema je kako promijeniti stanje sa kojim nismo zadovoljni. Kako iz toga izaći.

Ako želite promijeniti svoj život, u svom ćete životu morati nešto promijeniti. Neće ići bez toga. I neće to moći biti samo jedna stvar. Nego jedna od mnogih.

I, zapamtite, samo vi određujete što je za vas moguće.

blogpost by Me

Foto by ann-h-2646530