15 May Pošast umjetnih mirisa
Već dugo vremena želim pisati o ovoj temi, ali nekako se druge stvari čine važnijima pa je tek sada došlo na red.
Rekla bih, sve u svoje vrijeme. Ni prerano ni prekasno. Nego taman na vrijeme.
O čemu se radi?
Ideja da sve oko nas i u nama i svi mi smrdimo i da sve treba prekrivati umjetnim mirisima postoji već dugo. Suptilno u reklamnim porukama za sve što vam padne na pamet – od sredstava za njegu do odjeće. Od prostora do vlastitog tijela ili redovnih fizioloških procesa.
Možda na prvu neki od vas nećete znati o čemu to ja sada govorim, ali vas molim da ostanete sa mnom još malo, vrlo brzo će vam biti jasno.
Sjećam se davnog putovanja sa prijateljicom u Beč. Došli smo u hotel, na recepciji dobili ključ od sobe, popeli se u sobu i čim smo otvorili vrata zapuhne nas nepodnošljiv smrad duhanskog dima duboko zavučenog u namještaj, zavjese, zidove. Obje smo nepušači. Mojoj prijateljici nije smetalo, čak nije niti primjetila. Ja sam se skoro ispovraćala na pod i otišla na recepciju zamijeniti sobu za nepušačku. Kasnije toga dana nakon podužeg hodanja poželjele smo se osvježiti kavom i sjele u neki kafić. Otišla sam na wc koji se nalazio u podrumu no već pri počektu stepenica koje vode u podrum uštipnuo me za nos snažan i intenzivan smrad – ne mogu to zvati mirisom, jer sve samo ne miriši! – neke kemikalije.
Kod mnogih ljudi u wc-ima pronađem wc papir sa nekom aromom koja stišće pluća i tjera suze na oči, a u wc-ima kafića ne mogu staviti dovoljno slojeva tkanine preko nosa da bih spriječila da mi odvratan smrad kemikalija u grlu stvori opnu i onemogućava gutanje, a u tijelu stvori nasilnu i neprestanu potrebu da izvlačim iz grla nešto što je nemoguće izvući.
Ponekad ljudi iz mojeg društva posegnu u džepove i izvade papirnate maramice sa aromom ljubičice, đurđice, ljiljana, aloa vere ili bilo koje druge kemikalije koja izaziva nadražaj na kihanje i potrebu da se umijem.
Ulošci za menstruaciju, prodaju se sa porukom “prekrijte neugodni miris” i ne samo to, nego se prodaju i ulošci za svaki dan sa riječima “tamo dolje” i slikama mrštenja nosa i ideje da “to” smrdi.
Ne znam da li me više zaprepaštava da postoje takve reklame, da ljudima nije ništa čudno u tome ili da zapravo postoje žene koje će kupiti baš takve uloške.
Hej! Menstruacija je prirodan ciklus. I izvan menstruacije je potrebno održavati higijenu, ali nije potrebno prekrivati ništa nego omogućiti i sebi i svom tijelu da taj proces i ciklus prođe u miru i prisutnosti.
Uđem u dućan, nije važno da li je za cipele ili je za mobitele, teretane, automobili, uredi, a poznajem čak i kafiće i slastičarne pune onih šprickajući čudovišta koje su uključene u struju i natempirane da svakih nekoliko minuta špricnu u zrak kemikaliju koja zadatak ima prekriti neki miris.
Prije par godina sam u nekoliko dućana ili kafića ili slastičarni pitala ljude kako mogu opstati u takvom smradu i gledali su me kao da sam pala sa marsa! Tu i tamo bi netko od tih ljudi rekao – ja ništa ne osjetim, navikli smo se, i nama je smrdilo u početku!
Onda sam prestala ići u te dućane, kafiće, slastičarne.
Halo!! H.A.L.O.!!!! Ima li koga kod kuće!
Jesmo li toliko odsutni iz svojih života da smo zaboravili da higijena podrazumijeva čišćenje i pranje a ne prekrivanje nekim drugim mirisom?
Jesmo li toliko odsutni iz svojih života da nam prašina smrdi? Da nas iznenađuje miris znoja u teretani? Da vjerujemo da umjesto mirisa prženih lješnjaka, slasnog mirisa kolača trebamo mirisati najgori mogući smrad kemikalije zvane umjetni miris? Da vjerujemo da naša vlastita tijela smrde? Da na nama postoji nešto neprirodno i da je kemikalija proizvedena u tvornici poželjnija nego naša živuća dišuća čuda u kojima stanujemo zvana naša tijela.
Jesmo li toliko odsutni iz vlastitih života da ne razumijemo da smo u svakom trenutku izloženi kemikalijama. I da je u našoj moći da prestanemo korištenje. Ili izlaganje istima!!
Molim vas, molim vas, usrdno vas molim da sjednete i predahnete. Da malo stanete i uzemljite se i iz glave maknete sve misli koje vas salijetaju i izolirate sve vanjske podražaje kojima ste svakodnevno izloženi. Jer i jednog drugog je more! Molim vas, usrdno vas molim, probudite se iz sna, počnite budni hodati i širom otvorenih očiju i svih čula vratite se u vlastiti život.
I kad ste u sadašnjem trenutku prisutni, a ne u prošlosti ili budućnosti i ne vani na nevažnome, prizovite svoju mudrost – mudrost posjedujete vjerujte mi – i pitajte ju za savjet!
Sto posto sam sigurna da će vam savjetovati da malo po malo – ako ne odmah – prestanete upotrebljavati sve što se protivi prirodnome! Možda će teško biti pronaći nešto prirodno, ali ne i nemoguće. I počnite vjerovati da je vaše tijelo, onakvo kakvo jest i bez svih vanjskih pomagala ili instant rješenja, prirodno da ne može biti prirodnije i da je čisto i miriši!
Pitajte i bit će vam rečeno.
Vi to znate! Vaša mudrost nema granica!
I ako vam to nitko još danas nije rekao, ja vas volim i vjerujem u vas!
blogpost by Darinka
Foto by Pezibear