25 Jan Produktivnost? Ali zašto?
Zadnje vrijeme nekako učestalo izlazi tema što tko radi svaki dan. Koliko je tko produktivan. Kako zovemo ljude koji su produktivni. A kako one koji to nisu. Pa je onaj koji je produktivan netko čiji je cijeli dan ispunjen nekim aktivnostima i zaposlen je uvijek sa ovim ili onim. Marljiv je. A onaj tko nije produktivan ima potpuno ili prilično prazan dan, nije zaposlen nikakvom aktivnošću. Lijen je.
No. Za koga je to važno? Tko to traži i za koga mi trebamo biti produktivni? Gdje je definirano (i zašto?) razina produktivnosti?
Krenimo od početka. Što je to produktivnost? Na hrvatskom jezičnom portalu pronalazimo sljedeća značenja:
- term. Učinkovitost, djelotvornost kojega radnog procesa ili jednoga njegovog proizvodnog faktora, izražena u ostvarenom rezultatu i njegovu odnosu prema angažiranom novcu i utrošenom radnom vremenu
- biol. količina svjetlosne energije koju biljke pretvaraju u kemijsku.
Idemo dalje.
Etimologija (sa istog izvora): “vidi producirati” odvede nas do sljedećeg objašnjenja:
- što proizvesti/proizvoditi/stvorati/stvarati
- što predstaviti/predstavljati, izvesti/izvoditi
- se pejor. izvesti/izvoditi, nametljivo pokazati/pokazivati pred kim neku vještinu i sl.; afetirati, glumatati.
Kako li smo onda došli do toga da je produktivan onaj tko je marljiv. Onaj tko je formalno zaposlen i radi od jutra do mraka. A nije produktivan onaj tko je lijen. Tko nije formalno zaposlen. Tko ne radi za nekoga drugoga od jutra do mraka.
Recimo to ovako: Do takvog objašnjenja smo došli tako što smo ljude pretvorili u strojeve. To čini sustav. Svaki. A sustavi su i obitelji i poduzeća i društva. I nema tu ništa osobno.
Ali mi nismo strojevi. Nismo ni stvari. Nismo neživi.
Mi smo ljudska bića. Mi smo živuća dišuća bića. Suverena. Žene, muškarci, djeca. Mi smo ljudi. Mi smo (duhovna) bića koja ovaj svijet doživaljavamo kroz naša fizička tijela. Isto tako smo dobili fizička tijela kako bismo kroz njih doživjeli duhovnost.
Zato produktivnost kako je definirana gore nema nikakve veze sa mnom. A ni s vama vjerujte mi!
Ja znam puno ljudi koji svoj dan ispunjavaju od prve do posljednje minute sa nekim zadatkom. I ti su ljudi rigidni, nesretni, uglavnom bolesni, netolerantni. Ne generaliziram. Jer, čak i neki stroj ima svoj rok trajanja. Pa, ako ga neprekidno trošite/koristite, prije ili kasnije će početi otkazivati ovaj ili onaj dio, pa i cijeli stroj.
Tako je i sa nama ljudima. Ukoliko nikada ne odmarate, nikada ne ostavljate vrijeme za integriranje iskustava, nikada ne zastanate i ne promislite da li je nešto potrebno ili nije i tko od toga ima koristi (naravno ako uopće ima koristi!), ukoliko niste naučili reći ne…. prije ili kasnije ćete pokleknuti. Nekoj bolesti.
Zato, produktivnost? Pih! Upitajte se, za koga to činite. Ako ste dovoljno pošteni, nećete dobiti odgovor da to činite za sebe. Ili za svoje dijete. Ili za svoju mamu, tatu. Dobit ćete odgovor da to činite jer se u vašoj (i u svim našim glavama, ne brinite, niste tu jedini) vrti nametnuti program da će vaša produktivnost govoriti o tome koliko vi vrijedite.
Ali ponavljam, niste stroj. Niste radni proces. Vi vrijedite takvi kakvi jeste bez ičega nametnutog izvana. Bez svega materijalnog (kuće, auta, bankovnog računa, mobitela, putovanja, odjeće, obuće…..) vrijedite i vašoj vrijednosti ne može niti dodati niti oduzeti nekakva produktivnost. To niste vi.
Vi ste živuća dišuća bića.
Vi vrijedite. Takvi kakvi jeste. Bez obzira da li vas je netko (ili vi sami sebe) nazvao, tj. kategorizirao kao produktivne.
Da li to znači da trebate leći i ne činiti ništa? Ne. To samo znači da vaša prava vrijednost leži unutra. U vama.
blogfpost by Darinka
Foto by Engin_Akyurt