10 Jan To-Do liste
Ovih dana mi je u misli često dolazilo pitanje kako čovjek može biti siguran da je nešto što želi učiniti istovremeno i ono što je njemu potrebno. Potrebno za rast, napredak, povećanje svijesti. Potrebno za njegovo najviše dobro.
Znate ono: Djeca žele puno stvari, ali su roditelji ti koji odlučuju što im je uistinu potrebno.
I to me nekako dovelo do to-do listi. One liste koje svi mi kreiramo svako jutro. Netko ih ima u glavi, netko ih je napisao u kalendar, netko ih drži u nekom rokovniku, bilježnici. Moj ih je tata zapisivao na poleđinu kutije za cigarete. Pušio je sarajevsku drinu bez filtera koja je bila u bijeloj kutiji. Koristio je onu olovku sa četiri boje – plava, zelena, crvena i crna. Pisao je plavom olovkom stvari koje mora obaviti, neke napomene crnom, zelenom kada je obavio, a crvenom kada nešto nije išlo kako treba. Imao je svoj neki sistem.
Moje to-do liste svako jutro zapisujem u rokovnik. Osim onoga što svaki dan činim kao svoj ritual za početak dana – i tu je uistinu puno stvari na popisu iako ne koristim sve njih svaki dan nego često mijenjam kroz vrijeme – na listi su i one stvari koje mi služe za navigaciju u fizičkom svijetu: recimo operi veš. Ili otiđi na plac. Ili frizeru.
Tu je i treća skupina stvari na mojoj to-do listi u koju spadaju planovi i želje. Kod mene je to recimo: odlazak na hipodrom. Ili putovanje za vikend. Ili ručak za prijatelje. Kava na terasi. Vožnja biciklom.
Konačno, ne zaboravite i open loops, tj. ono što iz bilo kojih razloga nismo obavili. Već je neko vrijeme na našoj to-do listi. Tu može biti bilo što navedeno. I upravo me ova skupina stvari sa to-do liste navela na pisanje ovog teksta.
Zašto nešto nisam obavila? Taj dan kad sam to stavila na to-do listu. A ni dane ili tjedne nakon unosa.
Da li je to zato što sam lijena? Možda nisam imala vremena? Ili sam zaboravila unatoč tome što sam to stavila na listu. Je li to bilo svjesno ili nesvjesno? Mislim, da li sam svjesno ili nesvjesno zanemarila? Možda sam stavila na listu jer sam mislila da netko od mene to očekuje? Ili zbog toga, jer to čini netko drugi, moderno je (pada mi na pamet odlazak na vježbanje, znam mnoge ljude koji to ne vole, ali idu jer svi idu)?
Razlog zašto nešto nisam obavila može biti sve od ovoga što sam gore navela. I koješta što nisam navela. A sigurna sam da sam nešto zaboravila navesti!
Ono što mi se ovdje javlja kao neki odgovor je: što god da je bio razlog, možemo ga odrediti ako sjednemo par minuta u miru, očistimo um i zapitamo se da li je to nešto sa liste za moje najviše dobro? Je li mi uopće potrebno? Odgovor koji dobijete će definirati vaše sljedeće korake. Ako je odgovor ne, prihvatite ga i to nešto obrišite sa svoje liste. Podvucite crtu i zatvorite tok kojim vam curi energija. Ako je odgovor da, konzultirajte isti izvor da vas uputi u sljedeće korake. I počnite to rješavati. Angažirajte energiju u rješavanje umjesto da ju gubite.
Jer, sve ono što smo sami sebi ili nekome drugome dali riječ da ćemo obaviti kreiralo je energetski tok između nas i tog nekoga i nečega. Taj tok troši našu energiju. Ili je usmjerava u rješavanje. Kako god smo se mi odlučili. Znači, ako je to stvarno za naše najviše dobro, ili smo se jednostavno odlučili da ćemo to učiniti bez previše propitivanja, mi ćemo to učiniti i ta energija će biti usmjerena u taj cilj. Cilj će biti ostvaren i energetski tok zatvoren.
No, ako nije za naše najviše dobro, tj. ako otežemo sa obavljanjem, a nismo to sami sa sobom raščisitli, onda će nam to energiju iscrpljivati, tj. ta će energija biti na neki način oduzeta iz našeg energetskog polja, ali uložena u ništa. Zbog toga je važno da se bolje prije nego kasnije zapitate da li vam to nešto uistinu treba i služi za vaše najviše dobro ili ne. Da li to nešto uistinu želite ili ne, Bez obzira na razloge. Tek kad to spoznate, i svjesno donesete odluku da na to nećete više gubiti vrijeme, taj će energetski tok biti zatvoren. Važno je, iako to mnogi čine većinom nesvjesno, sigurna sam da nitko ne želi energiju trošiti uzalud. Ipak, mnogi je razbacujemo šakom i kapom prilič o nesvjesni toga.
No, tome možemo stati u kraj. Mi. Nitko drugi nego mi.
Osvrnite se oko sebe. Zastanite malo. Utvrdite gdje se nalazite i što radite. Bit će lakše. Jer, štogod da urcanjem kao muha bez glave nastojite postići – bit će tu i kasnije. Nedajte da vas to-do liste uhvate u zamku moranja. Ništa nitko od nas ne mora. Puno toga može ipak. Ali što točno HOĆE? E, to je ono što je ovdje najvažnije. Ali to što hoćemo bi trebalo biti lagano. Trebali bismo to rješavati s pjesmom. A ne sa grčem u želucu, zar ne?
I zapamtite, vi određujete što je za vas moguće. Ako vam to još nitko danas nije rekao: Ja vas volim i vjerujem u vas.
blogpost by ME
Foto by ann-h