27 Aug Tri načina kako nesvjesno (ili svjesno) podcjenjujemo profesiju
O različitim tabuima i predrasudama kada je masaža u pitanju sam već pisala u svojim prethodnim blogovima. Osim tih već prethodno navedenih, danas ću u kategoriji „razno“ pisati o nekoliko načina podcjenjivanja te profesije.
Prvo: Nedavno mi je jedan klijent postavio sljedeće pitanje: „Što vaš muž kaže na to što vi masirate?“. Isprva uopće nisam shvatila pitanje i tražila sam da ponovi i pojasni. Da ne duljim, klijenta je zanimalo kako se moj muž pomirio sa činjenicom da su moji klijenti muškarci i još goli.
Ja sam po struci aromaterapeutkinja i maserka. To je moj poziv, koji ja iznimno volim. Moj posao s kojim zarađujem za svoju egzistenciju. Ne vidim kako bi se to moglo razlikovati od bilo kojeg drugog poziva. Bavim se aromaterapijom i masažom. I tu nema nikakvog skrivenog značenja ili skrivene namjere. Moja je namjera, poziv, napraviti proces aromaterapije, izmasirati, pomoći da se osoba koja je došla kod mene nakon tretmana osjeća bolje, ima manje teškoća sa spavanjem ili sa ukočenoću nekog dijela tijela, te omogućiti osobi da svoj život umnogome popravi.
Kako bi bilo da je situacija obrnuta? Da moj muž radi ovo što radim ja? Da li bih ja trebala zatijevati da on prestane raditi taj posao? Jer mi iz nekog razloga smeta što su njegovi klijenti i žene. I što su te žene na stolu gole. Kako bi bilo da meni zasmeta što moj muž radi u IT sektoru na primjer i tamo susreće većinom muškarce pa da od njega tražim da promijeni posao jer meni to smeta?
Nikome od nas nije drago čuti sumnju da svoj posao ne obavljamo najbolje što možemo. Ali ovo nije sumnja, nego podcjenjivanje profesije.
Drugo: Nedavno mi je jedan prijatelj ponudio svoju pomoć. Kaže on meni: „Kada budeš imala klijentice žene, javi mi, ja ću ti pomoći“. Ne mogu sakriti prepast, pa kažem: „Sljedeći put kada ti budeš sastavljao ponudu za važnog korisnika kod sebe na poslu pozovi mene, ja ću ti pomoći“. No, on čini se ne razumije. Ne odustaje, pa mi kaže: „Što je, misliš da ja ne znam masirati?“.
Ovaj zahtjev nije niti malo smiješan. Nije ni simpatičan. Pokazuje veliku razinu primitivnosti i podcjenjivačkog stava. Zahtjev je, oprostite mi na izrazu, vrhunski idiotizam.
Ja sam po struci aromaterapeutkinja i maserka. Pravno sam uokvirena u obrtu. Činjenica da radim za sebe i kod sebe nikako ne znači da svoje znanje, sposobnost i struku podcjenjujem. Ili da bih podcjenjivanje dopustila bilo kome. Kao što poštujem sebe i ono što radim, očekujem da i drugi poštuju mene i ono što ja radim. Kao što poštujem sebe i ono što radim, tako isto poštujem i svoje klijente.
Ako nemam vremena, ponudit ću drugi termin. Ako ne znam, ponudit ću onoga tko zna. Sigurno nikada neću pozvati nekog od svojih prijatelja ili susjeda, ili kolega da masiraju mog klijenta jer ja za to nemam vremena. Jer i oni znaju. Ili mi je to, eto – fora.
Treće: Često razni ljudi, poznati, prijatelji, susjedi ili rodbina pitaju: “Kada ćeš davati besplatno masažu?“. Štoviše, vrlo otvoreno pitaju kada mogu doći, neki od njih najavljuju dolazak sa cijelom rodbinom. A ja se pitam zašto bi dobili uslugu besplatno Zar zato što smo rodbina ili prijatelji? Ili zato što nisu razmislili što točno traže?
Ljudi koji se time bave, od toga zarađuju za svoj život i egzistenciju. I potpuno je svejedno o kojoj se profesiji radi, aromaterapeut, frizer, konzultant, knjigovođa. Jedna je stvar zamoliti nekoga savjet ili pomoć kada zapnemo, a sasvim druga stvar očekivati da nam netko pokloni uslugu od koje živi. Kao što ne čekujemo od blagajnice u kvartovskom dućanu da nam punu košaru namirnica pokloni jer se poznajemo, tako isto ne možemo očekivati da nam aromaterapeut daje svoju uslugu besplatno.
Ovdje nije riječ o akciji, tomboli ili bilo kojoj drugoj situaciji u kojoj pružatelj svoju uslugu daje besplatno kako bi javnost upoznao sa svojim poslom i privukao veći broj klijenata, nego o našem očekivanju da nam je da besplatno samo zato jer se poznajemo.
Bilo bi lijepo kada bismo svi o tome više razmišljali …..