Masaža Tijela | Zašto je sve tako komplicirano?
18757
post-template-default,single,single-post,postid-18757,single-format-standard,ajax_fade,page_not_loaded,,qode-child-theme-ver-1.0.0,qode-theme-ver-12.0.1,qode-theme-bridge,wpb-js-composer js-comp-ver-7.9,vc_responsive
 

Zašto je sve tako komplicirano?

Zašto je sve tako komplicirano?

Zašto je sve tako komplicirano?

Pitanje je ovo koje je prije više od 15 godina postavio jedan tada petogodišnji dječak. Zaljubio se u vrtiću u djevojčicu koja je, oh, bila zaljubljena u drugog dječaka.

Ono što me iznimno razveselilo i veseli me i danas, je radost s kojom je to izrekao. Bez ljutnje, bez ogorčenja, bez zamjeranja. Odbijen je, ali to je prihvatio odlično. Krenuo dalje. Sa velikim osmijehom na licu.

Takvi radosni budemo kao djeca. Tek kasnije nas roditelji i okolina nauče drugom ponašanju, razmišljanju i pristupu situacijama iz naših života.

Takvi radosni se rodimo. Takvi bismo trebali ostati. Ali ne ostanemo. Pa kasnije cijeli život provedemo ispravljajući.

I ova rečenica mi se mota po glavi gotovo neprekidno zadnjih nekoliko godina. Gledam ljude oko sebe, kolege, prijatelje, klijente.

Grčevito se drže osobe i neprekidno ponavljaju sebi i drugima: “ja ga volim, nisam nikada imala ovakvu vezu, on mene voli, mi smo tako super par” ili nešto slično tome. I muškarci vjerovatno misle slično, samo nisu toliko rječiti. Pa to češće čujem od žena nego od muškaraca. Zato sam i napisala u ženskom licu.

Obično je ovako:

Muškarac i žena započnu vezu. Ponekad su oboje u braku. Često je samo jedan od njih. Najčešće muškarac.

Rasplamsa se ljubav, strast. I to traje jedno vrijeme. Možda i godinama.

Samo svih tih godina ostane na tome istom. Status bez statusa. Nitko se ne seli nikome, ne započinje se zajednički život, ne planira se zajednička budućnost.

Tu i tamo se dogovori nešto zajedno, ali nešto poduzme samo jedna strana.

Onda se dogodi nešto zbog čega se ta veza naruši prvi put, pa i drugi. I treći.

Pa se prekine veza. Ali samo na 15 dana. Onda se ponovno započne.

I ta trakavica traje i traje.

Izjave koje se vrlo često ponavljaju su: “Ja više nisam htjela tako”, ali za par minuta ili u sljedećoj rečenici: “Meni nema do njega. Ja bih samo s njim. Ja bih s njim zavladala svijetom. On i ja smo jedno. Zamisli, njegova žena uopće ne želi seks s njim! On je u braku samo zbog djece. Zamisli da se rastane, a on je direktor ili predsjednik Uprave, a to su sve ljudi kojima brak nešto znači”.

Rekla sam mu danas da više ne želim imati ništa s njim, a već sljedeća rečenica je, samo da me on nazove i da mi dođe.

I tako u nedogled.

Žene, pročitajte ove izjave! Pročitajte ih molim vas! Ali prethodno skinite maglu s očiju.

Jer kako drugačije nazvati nego maglom činjenicu da vjerujete u ove rečenice koje izgovarate. Zašto ste svoju snagu i konce svog života predali nekome drugome?

Zašto želite ostati sa muškarcem koji kaže da je u braku samo zbog djece? Ili da se ne želi rastati da mu to ne naruši poslovni ugled?

Zašto želite muškarca koji s vama priča protiv svoje žene?

Zašto se toliko zavaravate?

Zašto se toliko grčevito držite za osjećaj koji vam taj muškarac daje? Bio taj osjećaj ljutnja ili ljubav?

Zbog čega ne možete vidjeti da se vrtite u krug? I da ćete sa ovim, ali i nekim drugim istim takvim muškarcem, ostati i dobivati ga u svoj život sve do tada dok ne naučite lekciju koju trebate naučiti?

Zašto pristajemo na mrvice i patnju? Zbog čega kompliciramo jednostavne stvari. Jer, jednostavno je. Sigurno nije lako ali je jednostavno. Povući zdravu granicu. I reći ne odnosu, čovjeku, situaciji koja nas umanjuje i ponizuje. Čak i nije riječ o tome, već u jednom trenutku moramo prihvatiti da smo dobili i dali sve u nekom odnosu, sve što je bilo moguće. Sagledajmo pošteno cijelu stvar, promislimo što smo naučili, zahvalimo, integrirajmo naučeno i otpustimo. Krenimo dalje.

Veze nisu poligon na kojem će jedna strana drugoj postavljati uvjete i trpjeti. Niti su mjesto gdje će netko dominirati nad onim drugim. Niti su mjesto gdje ćemo se neprekidno osjećati zadnji i manje vrijedni.

Veze nam služe da za rast i duhovni razvoj.

Odbijeni ste? Pa, što onda? Plenty of fish in the sea. Nabacite najveći osmijeh na lice i krenite dalje.

Zato, drage moje žene, dragi mojii muškarci, otvorite oči i razmislite o tome tko je glavni i odgovoran za vaš život – vi ili netko ili nešto drugo. I sve se ovo odnosi na bilo koji odnos, ne samo na ljubavni. Ipak, o ljubavnom govorimo jer je to odnos koji nas najdublje dira.

Za kraj, ako vam to još nitko nije rekao, ja vas volim i vjerujem u vas! Samo vi znate što je za vas moguće.

blogpost by Me

Foto by Tumisu