Masaža Tijela | Gledajte svoja posla!
18739
post-template-default,single,single-post,postid-18739,single-format-standard,ajax_fade,page_not_loaded,,qode-child-theme-ver-1.0.0,qode-theme-ver-12.0.1,qode-theme-bridge,wpb-js-composer js-comp-ver-5.4.2,vc_responsive
 

Gledajte svoja posla!

Gledajte svoja posla!

Nedavno sam se sa jednom svojom prijateljicom vozila autom na nekoj dužoj relaciji, bilo je i gradske vožnje i autoputa, pa i nekih brzih cesti. Uglavnom, prilično raznovrsni uvjeti na cesti.

Što god se događalo na cesti, moja je prijateljica neprekidno i neumorno komentirala. Pogotovo ako bi netko učinio nešto što je ili ona procjenjivala nedopustivim ili je uistinu bilo protivno pravilima vožnje. Ne bih nikad rekla da je bilo što od učinjenog bilo opasno, ali je moja prijateljica u svemu tome vidjela ne samo opasnost, nego i priliku da komentira tuđe ponašanje.

I sama sam vozač desetljećima i prešla sam jako puno kilometara. U zadnje vrijeme ne vozim toliko često i toliko puno, ipak, vještina i osjećaj je ostao.

Jedna od stvari koja je obilježila moje rano  vozačko iskustvo je nešto što mi je tata bio rekao. Pazi mala na sve vozače oko sebe, moraš biti spremna reagirati ako njima popusti pažnja ili otkaže koncentracija.

No, da li to znači da trebam samoj sebi pojesti živce zbog onoga što je netko drugi učinio? I da li to – ako primijenimo na moje nedavno iskustvo sa prijateljicom – znači da ja koja ne reagiram, odobravam nečije iz moje perspektive ili stvarno pogrešno ponašanje?

Ne, to samo znači da to nije moj problem. Nije. Štogod ja mislila ili činila ili govorila, nije moje da se petljam u ono što drugi misle, čine ili govore. I štogod ja mislila, činila ili govorila, jedino što mogu promijeniti je moje vlastite misli, postupke i riječi. Ne mogu tuđe. Ne hodam u tuđim cipelama.

Drugim riječima mogu jedino gledati svoja posla, jer tuđa posla nisu moj problem. Za tuđa posla nemate ni vremena, niti na njih polažete bilo kakvo pravo. Jedino si možete zagorčati život i pretvoriti se u nekoga tko neprekidno samo prigovara i pametuje.

I, osim ovoga mog nedavnog iskustva u prometu, primjera za to imate bezbroj.

Jedna moja prijateljica je prije puno godina jedno dugačko razdoblje kada god bismo se vidjeli govorila kako njezini roditelji umjesto da obnove kupaonicu idu na putovanje. Kad sad ovo pročitate, koliko vam ima smisla? Otkud mi znamo što su tuđi prioriteti? Kako smo došli na ideju da drugima govorimo kako bi trebali potrošiti svoje novce? Ne hodamo u tuđim cipelama.

Jedan je prijatelj nakon što je njegova tadašnja supruga zatražila raskid braka i otišla od njega neprekidno ponavljao: ona je učinila ili rekla ovo ili ono. Zbog nje se dogodilo ovo ili ono. Da nije bilo nje, ja ne bih odlučio ovo ili ono. Zar u jednom odnosu nemaju obje strane svoj dio odgovornosti za taj odnos? Zar nije da trebamo dva novčića da bi zazvonili jer jedan sam nikada neće zazvoniti? Ne hodamo u tuđim cipelama.

Prava je istina da u svakoj situaciji zapravo izvlačimo vlastiti zaključak, nemajući pri tome sve perspektive, iskustva, osjećaje, misli, odrastanje, povrede, radosti, tuge, okolnosti kao taj netko drugi. Nemamo!

I zbog toga ono što mi čvrsto vjerujemo, što bismo mi učinili jest samo to – naš vlastiti problem. I sa pravom se ili naljutimo ili drugima kažemo da gledaju svoja posla – kada gurnu nos u naša posla i nešto nam prigovaraju – jer drugi ne znaju sve ono što mi znamo. Ne hodaju u našim cipelama, kao što mi ne hodamo u tuđim cipelama.

I, ne! To što drugima dopuštamo da preuzmu odgovornost za vlastite postupke i to isto pravo zadržimo za sebe nikako ne znači da odobravamo ili da se slažemo sa svim što drugi misle, čine ili govore. Ne znači niti da ćemo nekome odbiti pružiti ruku.

Nešto je ispravno, nešto nije. Nešto ćemo odobriti, nešto nećemo. Nešto će biti u skladu sa našim vjerovanjima, nešto neće.

Na koncu, stavite se u tuđu perspektivu. Kada vama neko kaže trebali biste ovo ili ono – jeste li oduševljeni? Požurite li odmah poslušati? Ne. Sigurno ne. Vrlo je moguće da se i naljutite.
I to je u redu.

Jer drugi uistinu moraju gledati samo svoja posla.

Tako i vi, morate gledati svoja. Jedino je to ispravno. Sve drugo je frustrirajuće i odnosi jako puno energije. One energije koju bi bilo pametno uložiti u nešto stvaralačko. I lijepo.

Vi to možete, ja vjerujem u vas!

blogpost by Darinka

Foto by Vika_Glitter

Tags:
,