18 Sep Problemi sa težinom?
Ili su to problemi s nečim drugim?
Svi mi imamo nekoga u svojem bližem krugu, ili na poslu ili među poznanicima nekoga tko ima prekomjernu težinu, koji kilogram viška ili je ozbiljno pretio/pretila.
Gotovo svi koje ja poznajem su u začaranom krugu izgladnjivanja (koje zovemo dijetama) i prejedanja.
Gotovo svi govore, pa ne jedem gotovo ništa. Ili kažu – kad sam u stresu jedem puno.
No neću sad o tome. Nešto mi je drugo na pameti.
Često se ti ljudi našale sa svojim viškom kilograma. Al’ ono, neslano našale. Više izruguju.
Evo, na primjer, u zadnje vrijeme na Fejsbuku čitam toliko objava ljudi za koje znam da spadaju negdje na skalu “od nekoliko kilograma viška do ozbiljno pretili”.
Jedan od postova: “My stomac i flat”. “L” is just silent.
Ili: Ako se plašite da ćete se ugojiti, prije obroka popijte čašicu rakije, ona oslobađa od straha.
Ili: Žena sam u najboljim kilogramima.
Ili: Izgubila bih ja koji kilogram, ali nisam navikla da gubim.
Ne znam kako vama, ali meni ovo izaziva dvojaku reakciju.
Prvo, tužno mi je. Jer, ako je netko u najboljoj namjeri ovo i stavio kao šalu, nije šala. Ja je tako ne vidim. Vidim je kao pokušaj šale, ali ostaje kiseo okus u ustima. Sarkastično je.
Drugo, pokazuje mi i odnos koji ljudi sa viškom koligrama imaju prema višku kilograma. Vide to kao nešto smiješno.
I dok istinski zagovaram i trudim se živjeti opušteno, zabavljajući se i gledajući i na ozbilje stvari sa dozom humora, ovakav humor mi se čini kontraproduktivan.
OK, možda neki ljudi ne žele skinuti kilograme. Možda. Iako ja ne znam nikoga tko ne bi htio biti mršaviji. Ali, većina želi. I dobro je za zdravlje, za zglobove, za krvožilni sustav, za srce, za osjećaj vrijednosti.
I ne, ne zagovaram mršavoću niti se slažem za nametnutim idealima ljudskog tijela, pogotovo ženskom. Užasava me činjenica da je žena i njezino tijelo pretvorena u robu. A jest! U modnoj industriji, u kozmetičkoj, u filmskoj…. gdje god hoćete. Ne samo da me užasava nego me i strašno ljuti što žene to ne vide.
Ali dobro, nije tema. Da se vratim na ovaj sarkazam u šalama oko kilograma viška. Da bismo skinuli kilograme, potrebno je nekoliko stvari. Prvo, na hranu gledati kao na potrebu. Jer hrana to jest. Potreba. Fiziološka. Na Maslovljevoj ljestvici spada među nekoliko osnovnih fizioloških potreba.
Drugo, na hranu treba gledati sa ljubavlju. A ne sa krivnjom. Jesti treba slobodno i bez straha da će nas baš ovaj kolač udebljati i tako uništiti sav naš trud. Jer neće. Jesti treba i javno, ne tajno, očekujući da će nam netko prigovoriti jer ionako smo predebeli (ovdje vrlo često vidim da si zapravo sami najviše prigovaramo).
Treće, sa hranom treba izgraditi odnos. I kada je hrana u pitanju i njezina veza sa viškom kilograma, odnosno sa izostankom iste, to je svaki dan u našem životu u kojem ispred sebe imamo izbor što učiniti – a mi ne napravimo.
To je putovanje.
Putovanje koje traje cijeli život.
Četvrto: Provjerite i koja vam hrana usporava metabolizam, a koja ga potiče. Da, ima takve hrane i važno je oslušnuti što vam tijelo govori. Jer ono stalno govori i nikad ne griješi. Ali mu samo trebate vjerovati.
Peto: Morate umetnuti u svoj um i još jednu važnu stvar. Počnite koristiti svoje tijelo. Pokrenite ga. Opteretite ga. Vježbajte s njim. Toliko je različitih mogućnosti za vježbanje da me nežete uvjeriti da niste našli ništa za sebe. Za one koji nisu za teretanu a htjeli bi vježbati provjerite moj Program Body Brilliance.
I, još nešto. Svima onima koji me poznaju pa će možda sada reći: Lako je tebi ti si mršava! poručujem. I ja sam na putovanju. I pojedem kolač. I čips. I pizzu. I smeće. Ali ponekad. I ništa mi nije palo s neba. Ni zdravlje ni moja navodna mršavoća. To ne pada sa neba. Nego se njeguje. Cijeli život.
Na svom putovanju, suočena izborom, kada je u pitanju hrana, onaj koji sam najviše puta učinila me doveo ovdje gdje sam danas.
Promislite.
Volim vas! I podsjećam, vi, i samo vi, određujete što je za vas moguće
blogpost by Me
Foto by mymieu